moja ogledala
zastani
možda je vrijeme
da budeš muškarac
i da kažeš
što točno
želiš...
ne, ne skrivaj pogled
ne bježi u zagrljaj
sjenama
ja sve već odavno
ZNAM...
zar ne misliš
da bismo zajedno
uspjeli pobijediti
sve
čak i tvoj strah?...
pusti me bliže
znaš da sam ti potrebna
ovaj svemir je mračan
ove zvijezde su daleke
i ravnodušne
pusti da u tebi probudim
čovjeka
znam da se
još uvijek krije
negdje duboko u
tebi
***
vrijeme liječi?
ponovno tvoje tamne oči
i tvoje lice
vlažna zemlja
i miris smrti
nešto je u zraku
zemljom lutaju duhovi
gdje si, moja ljubavi?
gdje da te potražim?
znam da si blizu
negdje iza tanke koprene sna
noć je mračna i bez zvijezda
nešto u zraku šapuće...
i drhti
vrijeme liječi?
ono je za mene umrlo
kad i ti
utrnuo je svaki smisao
prestala sam postojati
zar još dišem?
nije li i to samo varka u noći?
nešto je u zraku
zemljom lutaju duhovi
noktima grebem
vlažnu zemlju
crnu kao smrt
***
polako
ne žuri završiti sa svime
od koga zapravo želiš pobjeći?
koga zapravo
napuštaš?
polako
rasvijetlimo
mračne tajne,
razriješimo zagonetke
raspletimo zamršene
priče
učinimo svemu dostojan kraj
onako kako nismo znali dosad
***
noćas smo lutali pijanim gradom
bezimenim
krivudavim
uličicama
ljubili smo se pod neonskim svjetlima
dugo, dugo...
nismo se željeli
zamarati istinom
da već sutra više ništa neće biti
isto
***
noćas sam lutala pijanim gradom
i susretala
verzije sebe
izmučene
od predugih borbi
sumnji i dvojbi
neriješenih pitanja...
sve smo bile tako
patetično iste
nevoljene
ni od koga
ni od sebe
utvare
sablasti
sjene
izmučene
čežnjama
iskušenjima
zatočenjima...
pijane i pretučene i modre
silovane
povrijeđene
zarobljene
dužnostima
obećanjima...
sve smo bile tako
patetično iste
nevoljene
ni od koga
ni od sebe,
ni od sebe.
***
šuti
ne želim te čuti
ne želim slušati
razloge
isprike
nova obećanja
ti ustvari ne možeš ništa
ti si kockar
i neprestano gubiš
tvoj je život
pješčani dvorac
nestat će s
prvom kišom
šuti
dovoljno sam čula
pokupi stvari i idi
bez osvrtanja
baš onako
kako si oduvijek
odlazio
(da bi se ponovno vratio
s prvom kišom)
can't you see? all along it was me
noćas izlazim iz vlastitog tijela
da bih sjela postrani
i nesmetano
neopaženo
promatrala NAS
zaigrane
uigrane...
nikad mi ne dosadi
samo promatrati;
već poznajem
putanju tvojih prstiju:
nikad me ne iznenadi...
kroz prozore prodire
narančasta svjetlost
uličnih lampi
gradom promiču
nečujni drhtaji
i slutnje...
samo se naša tijela
isprepliću s čistom potrebom
u sjeni...
mogla bih nas promatrati zauvijek;
nikada mi ne dosadi
samo promatrati,
bez ikakve želje
da sudjelujem
without a sound
ponovno noć
odijevam odoru grijeha
i vraćam se na ulicu
što to tražim?
sve je samo prljava laž
osjećam se
jadno
iskorišteno
ali kao da ne mogu
drugačije
zato ponavljam
besmisleni scenarij
predobra sam glumica
zarobljena
u lošoj ulozi
izgubila sam samu sebe
negdje u mraku
negdje iza prodornih svjetala
ovog bešćutnog grada
prodala sam svoju dušu
za nekoliko slatkih laži
s tvojih usana
slomio si me
uništio
ostao mi je samo
mrak
kao da ne mogu i ne znam drugačije
lutam
samo sjena one nekadašnje mene
u crnini
you're secret in my heart
noćas ću te sanjati
obećavam sebi
nisam već dugo
zaboravila sam okus tvojih usana
miris tvoje kože
nježnost tvojih prstiju
noćas ćemo zajedno
izgužvati svilu
i utonuti u
omamljujući
pulsirajući
bezdan...
noćas ću sanjati
svoje pradavne čežnje
i rimovane stihove
my reasons
ostajem
ja sam usprkos svemu
TVOJA
i ne mogu nikamo
iako sam već odavno
pronašla mehanizam bijega
ne, ja sam tvoja i ostajem
zarobljena tvojom snagom
tvojom sebičnošću
tvoja porculanska lutkica
u staklenoj vitrini
koju tako rado pokazuješ drugima...
drugima koji bolje
(pre)poznaju
njezinu vrijednost
* * *
samo je materija noćas uzdrmana
ljubavi nije ništa
ona je čista, netaknuta
mada se noćas ruše svemiri
sve, sve će moja ljubav preživjeti
mada noćas zvijezde propadaju u mračne jame
i svijet se guši u vlastitoj krvi
ljubav se ne boji smrti
ona je ionako razgrnula tanku koprenu
i prešla
na drugu stranu
već spada u vječnost
postala je moja konstanta
samo je materija noćas uzdrmana
ne boj se
moja ljubav bdi
death
snovi su se raspršili
noćas svjetlucaju na nebu
sve je to moglo biti drugačije
ali nije
i ti znaš zašto...
prerezala sam vene
i pustila krv
da bih isprala
tvoje tragove
tvoje ugrize
poigravala sam se oštricom
kao nekad tvojim usnama
bilo mi je mučno
od vlastite slabosti prema tebi
samo si se vrtio u krug
uvjerio si čak i samog sebe
da je tako
i nikako drugačije
prodao si me vragu
samo ti si kriv
što noćas umirem
a ti ostaješ proklet...
i živ
(nikad) nasmijana
gubim te...neka prijeteća tama
se nadvila
nad nama
želiš li uistinu otići?
nikada ti nisam prestala vjerovati
tvoje laži su mi postale
bliske
potrebne
neću znati živjeti bez njih
bojim se i stišćem te čvrsto
toplina tvog tijela jedina je utjeha
ne želim živjeti bez tvojih laži
one su sada dio mene
jednako kao i ti
shards of me
noćas su umrli stari bogovi
i svijet je ostao prazan i pust
valovi meko dotiču obalu
nanoseći leševe potopljenih zvijezda
noćas se ispod moje kože
uvuklo nešto ledeno
demoni su sasjekli anđela čuvara
na komadiće...
na komadiće...
od noćas se više ne bojim nikakve kazne
od noćas sam besramna
tražim
i uzimam...
oduzimam...
noćas su se mojom kosom prosuli
ledeni kristali
i lice mi je postalo mirno
poput odraza ogledala...
ugledao si moje
transformacije
ispod varljivih svjetala
i pomislio kako sam lijepa
prekasno...
prekasno...
