my reasons
ostajem
ja sam usprkos svemu
TVOJA
i ne mogu nikamo
iako sam već odavno
pronašla mehanizam bijega
ne, ja sam tvoja i ostajem
zarobljena tvojom snagom
tvojom sebičnošću
tvoja porculanska lutkica
u staklenoj vitrini
koju tako rado pokazuješ drugima...
drugima koji bolje
(pre)poznaju
njezinu vrijednost
* * *
samo je materija noćas uzdrmana
ljubavi nije ništa
ona je čista, netaknuta
mada se noćas ruše svemiri
sve, sve će moja ljubav preživjeti
mada noćas zvijezde propadaju u mračne jame
i svijet se guši u vlastitoj krvi
ljubav se ne boji smrti
ona je ionako razgrnula tanku koprenu
i prešla
na drugu stranu
već spada u vječnost
postala je moja konstanta
samo je materija noćas uzdrmana
ne boj se
moja ljubav bdi
24.10.2005. u 21:19 |
1 Komentara |
Print |
# |
^
| |
listopad, 2005 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
mračna šuma... bez puteva...bez pravila...trnje...čudovišta...i zvijezde...
Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
angel in dark
Ja ne sanjam o sreći,
no ne sumnjam o sreći.
Gle ovoga dvojstva i trojstva moga:
ima u meni i tmine,
no ima u meni vedrine
i moja divna sloga.
(T.Ujević, Zapis na pragu)
Ja sam žena što je pala
pod đavolje jedno tijelo
i sve mu je gola dala
sve što bješe - biće cijelo.
(J.Polić Kamov, Vitlaj duše)
Ja ljubim bol i patnju i gorčinu
u živoj rani.
A zaborav ću ljepši nać u vinu,
neg u - nirvani.
(J. Polić Kamov, Strast bitka)
Sobica ko mala kutija od papira
puna uzdaha i jesenskih boja.
Gramofon mjesto dragog srce mi dira.
O za kog je rudila mladost moja?
Prosnivani svirač zlatnih žica
ranim se buđenjem ko magla raspline;
kad će doći onaj koji će sa lica
mrtvačku prašinu ljubavlju da skine?
Il možda ću i ja ko i moje druge
kraj pobjesnjelih strojeva propadat u tmine,
i jednoga dana, slomljena od tuge,
kroz prozor se potkrovlja survat u dubine.
V. Vlaisavljević, Nikad nasmijana