< prosinac, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






U međuvremenu

06.12.2014., subota

- Čega se bojite, gospo?
- Bojim se kaveza. Da ću ostati iza rešetaka dok navike i godine ne učine svoje i dok ne izgubim priliku i volju da učinim velika djela.
(Aragorn i Eowyn) Gospodar prstenova


Ima dana kad mi se baš neodoljivo javlja snažan unutarnji poticaj da sjednem u auto i odvezem se, onako filmski, u zalazak sunca. S nešto popudbine u prtljažniku i sa svojim sretnim psom na stražnjem sjedalu.

Kamo bih otišla? U tome i jest čar. Samo tamo kamo srce želi, a bez vremenskih ograničenja i kojekakvih moranja.

Međutim, pogled kroz prozor ne obećava. Ne možeš ni pobjeći tek tako. Ono – filmski – u zalazak sunca, malo sutra. Već se danima vuče sivilo koje nikakvi reklamni trikovi s izbjeljivačima i pojačivačima izbjeljivača ne bi isprali.

Kad se u svaki zakutak dana uvuče magla, zaista se povremeno izgubim u bespućima stvarnosti u kojoj obitavam. Osjećam se kao da sam ispala sa stranica kakva davnog romana i dospjela u neku potpuno uvrnutu dimenziju, kao da sam zarobljena u prostoru i vremenu, a ni jednome od toga ne pripadam.

Dođe mi da se stavim u centrifugu na najveći broj okretaja, da se dobro protresem, izvučem samu sebe iz te imaginarne perilice i shvatim da sam sasvim osvježena, nova i prilagođena... svim vremenskim uvjetima. I frizura bi mi bila postojana.

Ovako su mi pokreti usporeni, zrak je težak, vrijeme naporno, a ja neprilagođena. Da, i frizura mi je neukrotiva. I čini mi se da sve teže nalazim slične sebi. Mijenjam se samo površinski, a i dalje me očarava sve što ima dubinu (aka Dubinoza).

Možda je samo vrijeme za neke zaokrete. Zapravo, ne "možda", prilično sam sigurna da je, samo je problem u magli, kompas mi se malo izbezumio, a nestrpljenje raste.

Pokušavam primiriti svoj nemir. Treba uroniti u tišinu, pronaći svoje unutarnje sunce i spasiti ono što vrijedi spasiti od zaborava. Samo da izvučem kofer u koji sam zatrpala sve svoje podsjetnike, ispisane misli ohrabrenja, zvukove radosti i male čarobne svjetiljke snova. U međuvremenu valja zapisivati...

- 11:06 - Komentari (34) - Isprintaj - #