< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Krila

24.12.2013., utorak

Tijekom ovih kratkih prosinačkih dana, kad bi nam priroda trebala pokazati svoje snježno lice, ona nam pruža još jedan u nizu svojih poučaka. Majka Priroda ima svoja pravila, ona je svoje carstvo savršeno uredila. Kad se u to uplela ljudska ruka, brzopleto i nepromišljeno, sve se počelo mijenjati.

Promijenio se i život ljudski, postao je svakodnevna jurnjava između dvaju rokova za plaćanje/predavanje/slanje (nepotrebno precrtati). U neprestanoj potrazi za onim "što još trebamo", u procjepu između e-života koji ima svoje blagodati i onog stvarnog, opipljivog života koji nam daje još i više: okuse, mirise, dodire, zvukove i prizore koji nas prožimaju ovdje i sad, postali smo uvjereni – da treba uživati samo u sitnicama. Što su to sitnice?

Jedan od onih osjećaja radosti - koji nas obuzme tako da bismo najradije glasno uzviknuli? Sitnica - kad nas netko drži za ruku? Sitnica kad se uputimo u šetnju? Sitnica - kad nekome darujemo -sitnicu? Sjaj u očima - sitnica? Vidjeti dugu - sitnica? Jesu li sitnica i oni trenuci u kojima osjećamo iskonsku povezanost s prirodom, u kojima se javlja ono zaigrano dijete koje postoji u svima nama, u kojima se osjećamo najbliži sami sebi, ali i svemu što nas okružuje – jesu li to te sitnice? Samo sitnice?!

Jednog od ovih predblagdanskih dana pošla sam u šetnju sa svojim psom. Sunčano popodne i plavo nebo, ali prohladan zimski zrak. Vrijeme kad sjene postaju sve duže, a sunčani sat tako kratak.

Odjednom se začuo lepet krila, zvuk ptica u preletu. Podigla sam pogled prema nebu i ugledala jato divljih gusaka.Veličanstven prizor. Letjele su prema suncu. Zastala sam na trenutak i promatrala njihov let. Odjednom je sve postalo tako savršeno skladno i tako jasno. Trenutak u kojem se osjeća bilo prirode, plavetnilo neba, sjaj sunca i dašak vjetra.

Priča o letu gusaka, o njihovu zajedništvu, suradnji, povezanosti – već je toliko puta ispričana. Na nama je da ne zaboravimo, da se stalno podsjećamo kakve nam poučke daje priroda u svoj svojoj veličanstvenosti.

A onda, u sljedećem trenutku, da prepoznamo kakva je snaga skrivena u nama, čak i onda kad sam se učini da smo slabi i sami. Uvijek je negdje uz nas snaga naših krila, njome možemo pomoći i sebi i drugima.
Nije mi jasno - kako smo postali uvjereni da su to samo – sitnice???

Image and video hosting by TinyPic

Želim vam svima dug i sretan let, čestit Božić, ljubav i mir.

- 10:55 - Komentari (19) - Isprintaj - #