Tijekom ovih kratkih prosinačkih dana, kad bi nam priroda trebala pokazati svoje snježno lice, ona nam pruža još jedan u nizu svojih poučaka. Majka Priroda ima svoja pravila, ona je svoje carstvo savršeno uredila. Kad se u to uplela ljudska ruka, brzopleto i nepromišljeno, sve se počelo mijenjati.
Promijenio se i život ljudski, postao je svakodnevna jurnjava između dvaju rokova za plaćanje/predavanje/slanje (nepotrebno precrtati). U neprestanoj potrazi za onim "što još trebamo", u procjepu između e-života koji ima svoje blagodati i onog stvarnog, opipljivog života koji nam daje još i više: okuse, mirise, dodire, zvukove i prizore koji nas prožimaju ovdje i sad, postali smo uvjereni – da treba uživati samo u sitnicama. Što su to sitnice?
Jedan od onih osjećaja radosti - koji nas obuzme tako da bismo najradije glasno uzviknuli? Sitnica - kad nas netko drži za ruku? Sitnica kad se uputimo u šetnju? Sitnica - kad nekome darujemo -sitnicu? Sjaj u očima - sitnica? Vidjeti dugu - sitnica? Jesu li sitnica i oni trenuci u kojima osjećamo iskonsku povezanost s prirodom, u kojima se javlja ono zaigrano dijete koje postoji u svima nama, u kojima se osjećamo najbliži sami sebi, ali i svemu što nas okružuje – jesu li to te sitnice? Samo sitnice?!
Jednog od ovih predblagdanskih dana pošla sam u šetnju sa svojim psom. Sunčano popodne i plavo nebo, ali prohladan zimski zrak. Vrijeme kad sjene postaju sve duže, a sunčani sat tako kratak.
Odjednom se začuo lepet krila, zvuk ptica u preletu. Podigla sam pogled prema nebu i ugledala jato divljih gusaka.Veličanstven prizor. Letjele su prema suncu. Zastala sam na trenutak i promatrala njihov let. Odjednom je sve postalo tako savršeno skladno i tako jasno. Trenutak u kojem se osjeća bilo prirode, plavetnilo neba, sjaj sunca i dašak vjetra.
Priča o letu gusaka, o njihovu zajedništvu, suradnji, povezanosti – već je toliko puta ispričana. Na nama je da ne zaboravimo, da se stalno podsjećamo kakve nam poučke daje priroda u svoj svojoj veličanstvenosti.
A onda, u sljedećem trenutku, da prepoznamo kakva je snaga skrivena u nama, čak i onda kad sam se učini da smo slabi i sami. Uvijek je negdje uz nas snaga naših krila, njome možemo pomoći i sebi i drugima.
Nije mi jasno - kako smo postali uvjereni da su to samo – sitnice???
Želim vam svima dug i sretan let, čestit Božić, ljubav i mir.
Post je objavljen 24.12.2013. u 10:55 sati.