< rujan, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.

Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.





Onako usput

27.09.2012., četvrtak

U posljednje vrijeme stalno nešto tražim. Da, znam, znam, svi mi nešto tražimo. Ali, ne mislim na traženje u onom, da prostite, metafizičkom smislu.

Hoću reći da stvarno (najstvarenije) stalno nešto tražim. Mobitel, ključeve, kojekakve papire, čak i čašu (maloprije sam tražila gdje sam – onako usput – ostavila čašu). nut

Jučer sam po cijelom dvorištu tražila ključeve. Pretražila putanju kojom sam hodala, gledala okolo-naokolo po travi. I skoro optužila psa da ih je odnio. lud I kad sam već sam došla na ideju da bi trebalo staviti onaj nekad popularni privjesak koji se na zviždanje pjeva oglašava zvukom, na kraju sam sve našla na klupi na kojoj sam ostavila – onako usput. zujo

O mobitelu da i ne govorim. Ali, hajde, njega je koliko-toliko lakše locirati po zvuku.
Međutim, stvar je u tome što mnogo puta pospremim negdje nešto ili učinim - onako usput. I onda se pitam – gdje sam ostavila? Gdje sam to vidjela? Jesam isključila peglu, kabel za laptop, aparatić za obranu i zaštitu od komaraca, uglavnom, sve nešto zapaljivo, a meni zaboravljivo. Dobro, naočale nisu zapaljive, ali i njih katkad zametnem. Naravno, ostavim ih negdje - onako usput. smokin

Mnoge takve radnje obavim točno tako – usput - mehanički, gotovo nesvjesno, a onda kad u nekom trenutku zastanem i razmislim, više nisam sigurna jesam li to učinila ili gdje sam što ostavila. rolleyes

Ne moram ni reći da je bilo situacija kad sam se morala vraćati na mjesto "zločina" i provjeriti.
I sve to još nekako kad su stvari u pitanju...

Problem je to veći kad prijeđem na susrete s ljudima. Nekako mi baš ne ide uvijek pamćenje svih lica. A neka me zbune tako da više ne znam jesmo li se sreli ili mi se to samo učinilo. U tom slučaju, zaista mislim da se treba vratiti na mjesto "zločina". cerek

Ili ću morati početi uzimati nešto za bolje pamćenje? Ginko? Antisklerin, možda?
Ipak, ne treba se tako olako odreći zaborava...

- 22:35 - Komentari (22) - Isprintaj - #