< siječanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Što sanja Homo virtualis?

26.01.2012., četvrtak

Snovi su oduvijek bili tajnovita i intrigantna pojava, a zanimljvi su i danas. Mnogi još uvijek nastoje proniknuti u sve tajne snova, protumačiti ih i otkriti njihovu simboliku.

Znanstvenici su došli do brojnih spoznaja o tome kako nastaju snovi i kakva je aktivnost mozga dok sanjamo. Budući da su snovi, između ostalog, povezani i s našim svakodnevnim životom, sa svime što nas okružuje i čime se bavimo, često se ti sadržaji na vrlo neobične načine preslikaju u razne scene koje sanjamo.

Nedavno sam u jednom novinskom članku pročitala kako muškarci najčešće sanjaju da padaju, a žene da ih netko proganja. Sad, ne znam za druge, ali o sebi mogu reći da sam doista znala imati snove koji su bili prave kriminalističke priče u kojima me netko proganja. I onda ide ona klasična scena – hoću viknuti, a iz grla ne mogu pustiti ni glasa ili hoću potrčati, pobjeći, a noge zalijepljene za tlo i ne mogu ih pomaknuti.

To je samo djelić iz repertoara mojih REM-faza. I to onaj nepoželjniji. Nakon takvih snova obično sam u prvom trenutku smušena dok se potpuno ne razbudim pa me potom preplavi olakšanje i zahvalnost što je sve to samo san.

Srećom, ima i onih ljepših, veselijih i prpošnijih snoviđenja. Ali s tim se snovima pojavi jedan drugi problem – to što završe. Probudim se i razočarano shvatim da se oblačić snova raspršio. Šteta što ne postoji nekakva snohvatica, bilo bi zgodno zadržati neke REM-proizvode.

Svi su koliko-toliko obični (koliko to snovi mogu biti), no dogodilo mi se da sam sanjala i virtualni svijet. Prvi put blog. I nije teško pretpostaviti što je bilo u snu – ostala sam bez svog bloga i cijelog njegovog sadržaja. Moj komadić virtualnog svemira nestao je negdje u internetskom bezdanu, a ostalo je samo razočaranje što se izgubio moj dupin na mjesečini i iščeznulo plavetnilo, a zajedno s tim – i svi moji sugovornici. Nevesela situacija, sasvim neobičan osjećaj u snu. Nešto kao virtualni Pale sam na svijetu.

Drugi put Facebook. Ali sasvim drukčija priča. O produbljivanju jednog prijateljstva. Do te mjere da ne smijem ni pričati o tome. Nakon toga još jedino mogu reći da se u snovima doista zbivaju najnevjerojatnije kombinacije i situacije. Očito je došlo vrijeme u kojem suvremeni Homo virtualis, osim stvarnosti u kojoj živi, sanja i svoj virtualni svijet.

- 00:32 - Komentari (16) - Isprintaj - #