Mnoge stvari mogu čekati, ali djeca ne mogu. Njima ne možemo odgovoriti "sutra", oni traže "danas". (Gabriela Mistral)
U svakodnevici koja je ispunjena raznim prepucavanjima o paradama, sili akcije i nasilju reakcije, krojačima politike, proizvođačima bakterija, razbacivanjem velikim, a ispraznim riječima, dosadi mi trovanje svim tim kontaminatima.
Ne čudi me što je u tom općem cušpajzu i nadvikivanju teško zamijetiti one koji čine dobro, jer su samozatajni, malo pričaju, a mnogo više rade. I njihova djela govore više od riječi.
Ako ste uspjeli zamijetiti broš (a nije premijerkin) koji se ovih dana našao na odjeći televizijskih voditelja, riječ je o početku trotjednog humanitarnog projekta "Uz nas niste sami". U prvom tjednu (koji upravo traje) predstavljaju se udruge i projekti posvećeni djeci i mladima.
Jedan od projekata koji je predstavljen rezultat je rada fotografkinje Ive Lulić i njezine suradnje s Udrugom Artus.
Na humanitarnoj izložbi koja je otvorena u Karlovcu u svibnju ove godine prikazane su fotografije Ive Lulić, a snimljene su u suradnji sa štićenicima karlovačkog Doma za djecu "Vladimir Nazor".
Djeca i mladi, štićenici Doma, na tim su fotografijama postali neobična bića – vile i vilenjaci iz prirode. Budući da su fotografije snimljene na području Karlovačke županije, na njima se zrcale sve one ljepote koje skriva tamošnja priroda: magične ruke zelenih šuma i livada, smaragdne oči rijeka i njihovih slapova, plave zjenice neba, a nadasve razigrane vile i vilenjaci koji su sve to posuli svojim čarobnim prahom.
Na pitanje o projektu i o tome zašto vile i vilenjaci, članovi Udruge Artus dali su odgovor na portalu jedne karlovačke udruge:
"Vile i vilenjaci kao mitološka bića nose znamen magičnih moći, ljepote i sreće, a povezujemo ih s prirodnim ljepotama. Za nas ista ta obilježja imaju i djeca karlovačkog Doma, odnosno djeca uopće. Ulaskom u novi dom (posvojenjem ili udomiteljstvom) štićenici Doma unose sreću u obitelj, a za posvajatelje odnosno udomitelje često je to čaroban trenutak kao što je i samo rođenje djeteta. No, u dječjim je rukama i moć da utječu na budućnost društva u kojem živimo jer oni jesu budućnost društva, ali i simbol ljepote društva te iskrene radosti i sreće."
Kakav je svijet u kojem živimo, kakvu ćemo budućnost namrijeti djeci pitanja su koja imaju zajednički nazivnik u jednoj lijepoj rečenici: "U današnje vrijeme osjeća se vapaj sve većeg broja ljudskih duša za povratkom vila i vilenjaka u stvaranju svijeta dobrote, mira i ljepote."
Dok se bavimo zemnim stvarima, i - kao u Cesarićevoj pjesmi, svatko ide svojim putem: za vlašću, zlatom il za hljebom, lijepo je znati da postoje ljudi koji u svemu tome zemnom nesebično čine dobro, koji su svoj rad usmjerili za dobrobit djece i kojima rečenica Djeca su naša budućnost. nije samo floskula nego smjernica za djelovanje.
Galerija fotografija
|