Nije originalan onaj tko nikoga ne oponaša, nego onaj koga nitko ne može oponašati.
Nije mi poznato tko je autor navedene rečenice, ali – vjerujte – da znam tko je izrekao tu misao, navela bih ime autora ili bih stavila link koji upućuje na stranicu, odnosno izvor odakle sam preuzela tekst.
Naime, ja ne kradem tuđe tekstove. Izvore informacija i/ili citata koje koristim u svojim postovima uvijek navedem u tekstu ili ispod njega. Naznačim ono što sam preuzela od nekog drugog autora ili iz bilo kojeg dostupnog izvora.
Nikad nisam podvaljivala tuđe radove kao svoje i takvo što mi sigurno neće pasti na pamet. Alergična sam na one koji to čine.
Budući da se ovih dana u blogosferi često spominjala krađa tekstova, zanimalo me ima li i mojih tekstova koje su dugoprsti kradljivci premjestili na svoj blog i podvalili ih kao svoje vlastite. Iluzorno bi bilo očekivati da se u bespućima interneta to ne može dogoditi.
Izabrala sam neke svoje postove, nasumce izdvojila rečenice i upisala ih u tražilicu.
Potragu sam počela izdvojivši riječi iz jednog nedavno objavljenog posta. Skijaška groznica. Odmah sam pogodila u sridu.
Moj se tekst našao na blogu neke djevojke koja je samo malo preoblikovala moje rečenice, proširila ih i – objavila kao svoje. Naslovila je post Hajdemo u planine.
Tako su se moje riječi i rečenice
Snježna bjelina, tišina, mir, toplina planinske kućice okružene borovima…
našle na njezinu blogu:
Snježna bjelina, netaknuti snijeg, tišina i mir, toplina planinske kućice ugrijane kaminom na drva okružene borovima…
Između mojih rečenica – preuređenih i malo drukčije raspoređenih - umetnula je i svoje, ali obilato se poslužila mojim tekstom:
Spomenu li meteorolozi snježne pahulje, odmah počinje i priča o onih famoznih 200 000 hrvatskih skijaša.
i napisala (s manjim izmjenama):
Čim gospoda meteorolozi spomenu pahulje, odmah se mediji raspišu o onih 200 000 hrvatskih skijaša koji jedva čekaju prve bijele vrhove…
I dalje...
…pa onih 400 000 skija koji idu na 200 000 ljudi, halo ljudiiii.. Pa još isto toliko pancerica i isto toliko štapova, to je 1 200 000 dijelova skijaške opreme , praava zimska avantura.
A nije izostavila ni ono računanje postotka pa je tako (iako priznaje da joj matematika nije jača strana) ipak došla do zaključka da je 200 000 zapravo 4% u odnosu na 4 500 000 Hrvata.
Vrckava se djevojka dosjetila kako će upotpuniti svoj post i bez grama srama pokrala moje rečenice i lijepo ih podvalila kao svoje. Zanimljivo. Nakon spomenutog otkrića razmišljala sam trebam li odustati ili da ipak pogledam još malo. Znatiželja je pobijedila.
Pronašla sam i drugog plagijatora.
Mladac je napisao post Rukopis. Odmah sam prepoznala sadržaj svog posta s istim naslovom.
Usporedbe radi - moj tekst:
Nedavno sam, pišući nešto na poslu, uhvatila sebe kako promatram rukopise drugih koji su pisali na istom listu papira, a zatim sam počela nizati i razne asocijacije o osobama koje su pisale. Spajala sam zapažanja o rukopisu sa svojim dojmovima o osobama.
i njegov tekst:
Nedavno sam, pišući nešto, uhvatilo sebe kako promatram rukopise drugih koji su pisali na istom listu papira, a zatim sam počeo nizati i razne asocijacije o osobama koje su pisale. Spajao sam zapažanja o rukopisu sa svojim dojmovima o osobama.
I da ne nabrajam dalje, sve je lijepo prepisao od mene, samo malo preuredio - jer, ipak, nema smisla da piše u ženskom rodu. On radije napiše u srednjem: uhvatilo sebe. Na kraju je dodao:
Podaci osnovni skinuti s interneta a ostalo by me
Po svemu sudeći, ta bi opaska trebala glasiti: Tekst je s tuđeg bloga a copy/paste by me.
Zanimljivo je kako se ljudi užive u tuđi tekst. Možda je po onoj – ako dovoljno dugo ponavljaš laž, i sam počneš vjerovati u nju.
U sljedećem primjeru koji sam pronašla (i nakon toga odustala, nisam više imala strpljenja tražiti te tragikomične likove prepisivača) ženska osoba koja sebe naziva ZAJEBANA_Djurdja besramno je kopirala moj tekst "Spašavanje". Nije se čak ni potrudila izmijeniti ga i napisati koju vlastitu rečenicu. Žalosno.
Ali je, odgovarajući na komentare, napisala:
hehe...hvala ljudi...momak od zabave nisam ja rekla da je dečkima važniji nogač od nas nego samo rekla da to iznose mediji i neke jebene statistike,mislim to su gluposti zato me to i je navelo da napišem ovaj blogić....puseko vejiko!!!:-)
stvarno ljudi hvala svima...al ipak mislim da neki nisu opet skužili šta ja oću reć...oću reć da to mediji prenose i daju te neke glupe priručnike i oće reć da smo mi žene glupe za nogomet,al ja to nemogu shvatit..i potpuno sam za da idu dečki i cure zajedno s nogometom, mislim da se sve stigne u isto vrijeme!!!kissach
Stvarno se uživjela, nema što. Prava autorica.
U tom mom tekstu postoji rečenica u kojoj sam uporabila izraz – nemoćnici u pameti. Sad mi se baš čini prikladan jer se točno tako mogu okarakterizirati svi oni nemoćnici u pameti koji besramno kradu tuđe tekstove i podvaljuju ih kao svoje jer sami nisu sposobni napisati štogod suvislo.
|
