< travanj, 2008 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Frekvencija koja (ne) umara

16.04.2008., srijeda

Kako god okreneš, ispada da sam kronična analitičarka. Kažu da su žene sklone pretjeranoj analizi, a ja sam još uz to i horoskopska Škorpionka, što funkcionira otprilike kao priključeno antensko pojačalo velike osjetljivosti.

Vrlo sam osjetljiva na valne duljine ljudi s kojima komuniciram. Nevolje počinju u onim situacijama u kojima naletim na osobu s kojom jednostavno ne mogu pronaći neku srednju frekvenciju na kojoj se možemo razumjeti.

To je pak drugi problem. U nekim životnim područjima teško uspostavljam "pravilo sredine". Točnije rečeno, kad osjetim da mi netko (nešto) ne odgovara, ako ikako mogu, nastojim izbjegavati situacije u kojima moram održavati neku usiljenu komunikaciju, kontakt ili nešto treće i glumiti da je sve u redu.

Kako vrijeme prolazi, sve manje energije trošim na traganje za takvim polurješenjima.

No znam da postoje situacije u kojima jednostavno ne možemo birati po svojim afinitetima, nego se trenutačno moramo pokoriti društvenim konvencijama i učiniti što nam je zadatak (pa makar poslije pobjegli glavom bez obzira).

Moram priznati da se poslije takvih "filmova" osjećam kao Štefica Cvek u raljama života.

Srećom, prođu i takvi dani...

Kad prebrodim te "ralje", onda lako mogu dalje. (Gle malu rimu usred priče, kako sama od sebe niče!)

- 23:55 - Komentari (22) - Isprintaj - #