Jedna slutnja, jedna pomutnja i jedan dodatak

26.01.2008., subota

Da ne bih ponavljala već mnogo puta ispričanu priču o pozitivnom utjecaju kućnih ljubimaca na ljude, reći ću samo da moj četvernožni lajavac to redovito dokazuje. Ne povedem li ga u šetnju, on je usavršio tehniku kako će me natjerati da pođem za njim. U trenutku izvede manevar nestajanja iz dvorišta i šmugne do ograde na kraju voćnjaka. Pronađe mjesto na kojem se majstorski provuče ispod ograde i brzim trkom nastavi bijeg prema prostranim livadama. I što mi drugo preostaje nego poći u šetnju. Udahnuti svježeg zraka i osjetiti mir koji pruža priroda. Danas je zubato sunce razvuklo svoj osmijeh na posebno lijepoj plavoj nijansi neba zbog čije se posebnosti takva boja i zove – nebeskoplava. U nekoliko se zaklonjenih zakutaka pojavila tiha slutnja proljeća. Skrivena u pupoljcima vrbe: ...u žutom maslačku: ...i tek izniklim visibabama: Pogled na drveće još ne otkriva početak buđenja, samo usamljenu imelu koja je prezimila na granama: Ali zato pupovi drijenka nestrpljivo žele procvjetati: Vrativši se kući, umornom sam čupavcu nalila svježe vode, a zatim, gladeći ga po uhu, pod prstima osjetila nešto zavučeno u njegovu dlaku. Povučem, a ono – bljak! Mala krvopija u paničnom bijegu mlatara mnoštvom svojih nožica ne bi li se izvukla i pobjegla. Ne znam gdje je završio ružni parazit nakon što sam zamahnula rukom kako bih ga maknula, samo znam da sam u toj pomutnji skoro izvela dvorišni striptiz. Sjetila sam se svih mjesta na kojima smo bili i kuda sam se sve provlačila. Došlo mi je da istog trenutka skinem sve sa sebe jer me užasnula pomisao o bliskom susretu s krpeljom. Sekunde su me dijelile od kupaonice. Umirila sam se tek nakon procedure kupanja i presvlačenja. Zbog toga svi vi koji volite odlaziti u prirodu budite oprezni, krvopija već ima! A onda su opet nastupile nemirne minute koje su - sjajno završile! Nezaobilazan dodatak današnjem postu: Izvor fotografije

- 19:45 - Komentari (30) - Isprintaj - #