Ivan Generalić: Poplava
Ne sjećam se kad sam se prvi put susrela s naivnim slikarstvom. Baš kao što se ne sjećam kad je prvi put izišlo na vidjelo da i u mom karakteru postoji doza naivnosti. Ipak, sjećam se da u početku nisam bila ljubiteljica te vrste slikarstva. Nije mi se sviđao način prikazivanja ljudi, odnos veličina na slikama, često predimenzioniranje; sve je to stvaralo nekakav osjećaj nesklada i odbojnosti.
Ivan Lacković Croata: Skuplljanje trave
Bilo je to vrijeme kad o naivnom slikarstvu nisam znala ništa više od onoga što sam mogla vidjeti na slikama. U tom neznanju nisam mogla ni razumjeti pa prema tome ni voljeti tu vrstu slikarstva. Osim toga, tad su još u mojoj glavi prevladavale kojekakve nedozrele ideje (što ne znači da ih nema i danas).
Ivan Lacković Croata: Zimska idila
Kasnije su se stvari promijenile. Ne uči se samo za školu nego i za život. Tako sam, osim školskoga znanja, stekla i neke zrelije poglede na ljude i svijet. No postoji sumnja da sam i dalje vrlo naivna. Još uvijek vjerujem da su ljudi dobri (dok se ne dokaže suprotno) i da se razumijevanje, tolerancija, uvažavanje, potpora, humanost ne moraju svijećom tražiti.
Ivan Lacković Croata: Seljani
Naivni su umjetnici samouki, što označava i sam naziv njihove umjetnosti: naivna, izvorna, autohtona, ona koja pripada svojim korijenima, izvoru, iskonu. Hlebinska škola, čiji korijeni sežu u tridesete godine 20. stoljeća, iznikla je iz malog podravskog sela Hlebina i okolnih mjesta, odakle su potekli Ivan Generalić, Ivan Večenaj, Ivan Lacković Croata, Josip Generalić...
Ivan Generalić: Pejzaž
Posebnom tehnikom slikanja na staklu prikazivali su svoj kraj: prirodu, ljude i njihove običaje, svakodnevni život... Izbor motiva, boja, odnos veličina – sve to pokazuje ljubav i povezanost s idiličnim seoskim krajolikom, prirodom, ljudima, zemljom. Povezanost i zajedništvo. Što svjedoči da se neke dimenzije čovjekova života ne razvijaju samo školovanjem.
Ivan Lacković Croata: Potočnice
Promatrajući sve to, zavoljela sam tu vrstu slikarstva. I shvatila sam da imamo nešto zajedničko. Ne zaboravljam svoje korijene. U mojoj se glavi često nađu kojekakve idilične slike. Neprestano tragam za spontanošću i iskrenošću, povezanošću, razumijevanjem i zajedništvom. Stvarno sam naivna.
Ivan Večenaj: Povratak iz šume
|