Mjera razotkrivanja
28.11.2007., srijeda
Brojne su i različite situacije u kojima izgovaramo onu poznatu misao da u svemu treba imati mjeru, međutim, nije to uvijek lak zadatak – biti umjeren. Taj osjećaj katkad može biti vrlo varljiv, pa ono što je nama "po mjeri" ne mora biti i nekom drugom.
Priču o toj "dobroj mjeri" može se povezati s bilo kojom temom – od međuljudskih odnosa do kulinarstva. No najveće se rasprave uvijek vode o onim najosjetljivijim temama koje su izrazito povezane s osjećajima, stavovima, osobnim doživljajima...
Među takvim su pitanjima nesumnjivo i ona koja se tiču različitih tema o seksu, o erotici i sličnim sadržajima. Jednostavan je primjer pitanje što je nekome erotično. Spomenemo li samo odjeću, mnogi će muškarci reći da im nije osobito primamljivo kad je već na prvi pogled na ženi sve otkriveno, razgolićeno. Zanimljivije je kad nešto ostane prepušteno i mašti, osim ako situacija nije sasvim intimna, naravno.
Nešto bi se slično moglo primijetiti i kad je riječ o pisanju. Primjerice, u mnogim se književnim djelima nalaze opisi vođenja ljubavi. Kad je o tome riječ, jasno je da za one koji vole čitati tekstove u kojima je sve vrlo eksplicitno opisano - postoje erotske priče i romani, baš kao što postoji i izbor između pornofilmova i svih ostalih žanrova.
Biranjem onih uradaka koji se svrstavaju u kategorije erotike i pornografije, jasno je što se može očekivati. No što je s ostalim vrstama? Naime, i u njima se nalaze opisi različitih ljubavnih scena i seksualnih doživljaja. Koliko su pisci maštoviti, detaljni, s koliko vještine opisuju te scene i je li sve razotkriveno ili je ipak nešto prepušteno mašti onoga tko čita?
U svojoj sam se čitalačkoj karijeri susretala s različitim žanrovima, pa prema tome i opisima. Pročitavši vijest o tome da je preminuli pisac Norman Mailer dobio nagradu za najgori opis seksa, u tekstu sam pronašla i nekoliko redaka tog opisa:
"Usta su mu se nasapunala njenom životnom snagom, okrenuo se i prigrlio njeno lice strašću svojih usana i lica, spreman barem prodrijeti u nju s pohotnom snagom, ući u njenu pobožnost."
Ne znam po kojim je kriterijima zaslužio spomenutu nagradu i kakav je nastavak ovog odlomka koji mi se ne čini osobito ružan (iako nije ni osobito lijep), ali to me potaknulo da se prisjetim jednog odlomka koji mi je ostao u sjećanju kao snažan i uvjerljiv opis tjelesnog doživljaja ljubavi, i to u Imenu ruže, nenadmašnom djelu Umberta Eca:
I shvaćao sam da iz tog osjećaja, ljubavi, nastaju istovremeno jedinstvo, milina, blagodat, poljubac i zagrljaj, kao što sam već bio čuo, samo što sam mislio da mi govore o nečem drugom. (...) Dok sam se, gotovo rasplinut, rušio na tijelo s kojim sam se bio sjedinio, u zadnjem trzaju života spoznah da se plamen sastoji od blistavog sjaja, unutrašnje snage i vatrenog žara, ali je blistavi sjaj u njemu zato da bi svijetlio, a vatreni žar zato da bi gorio. Zatim spoznah bezdan i sve dalje bezdane što ih zaziva.
Nije lako biti originalan, maštovit, izreći nešto što je već toliko puta rečeno i opisano, a ne upasti u zamku patetike i/ili klišejiziranosti.
Koliko su takve teme zanimljive za razmišljanje i izazov za pisanje, dokazuje i činjenica da je Ivan Kušan napisao erotsku zbirku Sto najvećih rupa, u kojoj detaljnim erotskim opisima nadopunjuje čitav niz djela od najstarijih vremena do suvremene književnosti, unoseći u njih sve ono što su nam, smatra on, pisci iz raznih razloga – prešutjeli.
Budući da je (barem što se književnosti tiče) izbor tako širok, jasno je da u ovom tematskom krugu svatko može naći – svoju mjeru.
|
- 11:22 -
Komentari (29) -
Isprintaj -
#
|
