< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Pogled kroz ružičaste naočale

02.11.2007., petak

Image Hosted by ImageShack.us




Kad smo jednoga dana, a ima tome već pet godina, moj prijatelj Štatisedogodiloskosom i ja stojeći rame uz rame (dobro, ne baš tako, moja je glava njemu do ramena) iz daljine čitali nekakav tekst, pitala sam ga vidi li on jasno ono što piše. Lijepo mi je sve pročitao i začudio se: "Ti ne vidiš?"

Malo sam se i ja začudila. Bolje reći – iznenadila. Nisam baš nikad imala problema s vidom, no postalo je očito da mi stvari baš nisu bistre. Budući da ne volim imati mutan pogled, otišla sam na pregled. Liječnica je izmjerila dioptriju i odredila kut koji moraju imati stakla jer mi nedostaje oštrine u vidnom polju. Naime, jako je važan taj kut gledanja na stvari.

Zatim je trebalo izabrati naočale. Kažu da je uvijek najbolje ono što nas privuče na prvi pogled. Tako je moju pozornost odmah privukao model naočala bez okvira. Izbor je bio lak i brz. Čini se da nisam ljubiteljica okvira. Ograničenja u vidnom polju. Kalupa. Ako već ne vidim dobro, ne volim da me sputavaju. Odgovara mi širi pogled na stvari. Sa svih strana. Kad već nemam oštrinu, neka barem ostane širina.

Navikla sam se na tu perspektivu. Bistar pogled i osjećaj sigurnosti u ono što vidim. Premda se ne može uvijek i odmah vidjeti sve u daljini iako moje naočale upravo tome služe. Za dalekosežan pogled.
Usprkos tomu, katkad ih ipak ne nosim. Poželim se odmoriti od tog izoštravanja. Osobito za sunčanih dana kad ima dovoljno svjetlosti ili kad se samo opuštam pa mi nisu potrebne.

Zbunjuju me samo one situacije u kojima mi se čini da – unatoč naočalama - ne vidim dobro. Tad pomislim da bi možda ipak bilo dobro malo promijeniti perspektivu. Postaviti neke granice. Imati okvir.

Takva se misao jednostavno pojavi u nekom trenutku. Dogodilo se to, primjerice, kad sam strgala naočale. Danas sam otišla optičaru da ih popravi pa smo se dogovorili da mi napravi još jedne, drukčije. S okvirom. Zbog toga mi je trebalo više vremena za odabir oblika, boje. No ne može čovjek protiv svoje prirode. Ako već postoji okvir koji mijenja perspektivu, onda neka barem bude vedra boja. Crvena. Možda će tako uz pomoć svjetlosti moj pogled na svijet katkad biti barem malo ružičast. Barem malo...

- 15:14 - Komentari (31) - Isprintaj - #