< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Kako se dobro udati

24.10.2007., srijeda

Nekako se sve manje volim javljati na kućni telefon. Dijelom zato što sam s određenim ljudima navikla komunicirati mobitelom, a dijelom zato što fiksni telefon nema uključen prikaz broja pozivatelja pa da budem iskrena – nekad mi je baš tlaka kad moram odgovarati na neke pozive za koje tek kad se javim shvatim da bi bilo bolje da sam izbjegla taj razgovor.

I tako neki dan zvoni fiksni telefon. Nikoga u blizini, a uporno zvoni. Javim se, a osoba s druge strane kaže svoje ime: Znatiželjko Sveznalić. Najprije sam morala dobro napregnuti moždane vijuge da bih dotičnog smjestila u neki kontekst jer (poslije sam se sjetila) već godinama nisam ni vidjela ni čula tog čovjeka. Treba mog oca koji tog trenutka nije bio doma. Rekla sam mu to i naivno pomislila kako je razgovor završen. No nakon tih nekoliko rečenica, a prije nego što sam uspjela izustiti "doviđenja", već je ispalio pitanje: "A jesse ti udala?"

Saperlot! Najviše "volim" kad me takvi likovi ispituju "jesse udala".
Ako sam baš dobre volje i ako dobro poznajem sugovornika, ispalim neki odgovor koji baš ne očekuje, primjerice: "Čekam da mi se dečko razvede." Budući da se ne očekuje takva "povjerljiva" informacija, sugovornici te vrste malo ustuknu pa je razgovor obično završen. No ovaj put to baš nije bilo moguće jer gospodina ne poznajem tako dobro da bih se s njim mogla šaliti na taj način, a on mi je odmah odgovorio da i on ima "jednog takvog koji se još nije oženio". Razgovor je ipak završio prije nego što je došao na ideju da mi ponudi ruku svog sina.

Čitajući novine, nakon nekoliko dana pronašla sam članak u kojem tehnologija nudi rješenje nalik na znanstvenu fantastiku, ali – znanstvenici kažu da će se u bliskoj budućnosti sklapati brakovi između ljudi i robota.

I tako zamislim scenarij...

Zvoni telefon. Osoba s druge strane pita "jesse udala", a ja odgovaram da sam u sretnom braku, ali mi je muž na servisu. Sugovornik pomisli da je moj suprug odvezao auto serviseru, a ja mu na to objašnjavam da je – on - na servisu. Provjeravaju mu softver, reguliraju navike, dodaju i izmjenjuju neke osobine.
Kad se vrati kući, moj će dragi biti kao nov. Resetiran i programiran.Savršen muškarac. Samo... Nadam se da neće biti preskupi, da će se moći naći "muž za svačiji džep". Potom ga samo treba održavati.
Kakva je to budućnost za ljubav! Ma zamislite vi sve te mogućnosti!

Hm, da... Postoji još jedan problem. A i za to će se valjda naći neko rješenje...

- 11:22 - Komentari (32) - Isprintaj - #