Može li se optimizam naučiti?

26.08.2007., nedjelja

Kažu da je svaki pesimist dobro obaviješteni optimist.
Nemoguće bi bilo izbrojiti koliko se puta u labirintima naših misli nađu situacije o kojima uporno pokušavamo dokučiti zašto se nešto dogodilo; dokučiti razloge, pronaći nekakvo opravdanje, bilo kakav odgovor. Sve uzalud.

Često nam u takvim situacijama ljudi znaju reći da će sve doći na svoje mjesto i da ćemo jednoga dana vjerojatno shvatiti ili jednostavno prestati trošiti energiju na ono što ne možemo promijeniti, na što ne možemo utjecati i da trebamo biti optimisti. Naravno, pritom se isto tako često događa da s nevjericom slušamo što nam to govore. Ono "jednoga dana" ne zvuči nimalo utješno jer mi želimo odgovore odmah, sad, ovog trenutka.

Kad se ta bura u nama malo stiša, umjesto da se nebo razbistri, mnogima se dogodi nešto suprotno. Pozornost ponovno usmjere na oblake, mračne i teške. Utonu u njih, oči im se naviknu na tamu, pomire se s pogledom na te svoje "kumulonimbuse" i ne traže mjesta na kojima ipak proviruju sunčeve zrake.

No je li moguće izvrnuti prespektivu? Davno sam čitala o istraživanju koje je pokazalo da vozačima kad traže mjesto za parkiranje često promakne prazan prostor između automobila jer su se već na početku usredotočili na misao da neće naći slobodno mjesto. Naravno, to ne znači da ih ono uvijek čeka, ali pokazuje da ga baš zbog svog stava lako mogu previdjeti čak i kad postoji. Zašto onda onaj početni stav ne bi bio pozitivan? Ili, kao što sam spomenula, zašto promatrati samo oblake, zašto između njih ne očekivati i ne tražiti zrake sunca? Može li se to naučiti? Psiholozi kažu da se optimizam može naučiti.

Za takvo što treba i volje, i želje, i energije, i upornosti... Stoga je nekima lakše potonuti umjesto da plivaju; lakše je prepustiti se beznađu, pomiriti se i reći: to je tako i baš ništa se ne može promijeniti. Jasno, postoje stvari na koje ne možemo utjecati i ne možemo ih mijenjati. Nije li onda bolje okrenuti se onome na što možemo utjecati i što možemo promijeniti?

Najobičniji primjer – koliko se puta živciramo čekajući u trgovini ili sjedeći u autu dok se pred nama proteže nepregledna kolona? U nama se javlja ljutnja, bijes, a sve to zbog nemoći da bilo što promijenimo. Ipak, to neće pomaknuti ljude koji stoje ispred nas i neće ubrzati kolonu. Zašto onda trošiti energiju na negativne emocije?

U tekstu koji sam čitala našla sam sljedeće rečenice:
"Čovjekovo mišljenje, ako je orijentirano na pozitivno, to znači zapravo da njegov mozak traži neku novu mogućnost. U bilo kojoj situaciji uvijek postoji daleko više mogućnosti nego što je ona misao koja nam je prva pala na pamet ili nekoliko misli koje nam padaju na pamet. No, nije mijenjanje sebe jednostavno. Kao što se znojimo kad jačamo mišiće, tako nam je naporno kad radimo na duši. (...) Ali, pomaci su mogući."

Sjetih se i jedne rečenice književnika A. Huxleya: "Samo je jedan kutak svemira koji sigurno možete promijeniti, a to ste vi sami."

Još uvijek učim.

- 13:40 - Komentari (26) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Opis bloga

Arhiv

Poveznice...

Može li se optimizam naučiti?

26.08.2007., nedjelja