Čudni su putevi kojima dolaze ideje za pisanje postova. Sjela sam i počela pisati nešto i kad je preda mnom bio već dobar dio teksta, odjednom kroz prozor (opet taj prozor) počne dopirati nesnosan zvuk trimera kojim se kosi trava. Ne čujem više ni vlastite misli. Kakav iritantan zvuk!
Ako postoji nešto što ne podnosim, to je buka. Na mene užasavajuće djeluje već kad netko povisi glas – prvo na uši, drugo na psihu – osjećam to kao nekakav napad, neovisno o tome zbog čega se viče. Nedavno je pokraj mene u autu sjedila osoba koja ima strašno prodoran glas. I još k tome viče. Došlo mi je da usred vožnje iskočim iz auta.
Osim toga, postoji čitav niz zvukova koji izazivaju nekakav stupanj užasa čim ih čujem. Reakcije su različite. Od nekih se naježim, od nekih me zabole uši, a od nekih poželim pobjeći glavom bez obzira.
Vjerujem da je mnogima jako dobro poznato još iz školskih dana kako zvuči škripanje krede po ploči. Uh! Od toga prolaze žmarci baš kao i od zubarske bušilice čiji zvuk dopire do uha dok se sjedi u čekaonici.
U studentskim sam se danima pak, čekajući tramvaj, ježila od onog škripanja i cviljenja po tračnicama. Užas!
Na ljestvici užasa visoko mjesto zauzima i nešto što uopće nije glasno, a ipak je prilično iritantno. To je mljackanje. U tu kategoriju spada i škripanje zubima. Ili komarac koji zuji pokraj uha. Strašno!
I na kraju, ali ne i manje važno, čak i glazba može biti zvuk za mučenje. Ako me tko želi mučiti glazbom, dovoljno je da zasviraju cajke. I tu je svakoj pjesmi kraj.
Od kakvih se zvukova vi ježite?
|