< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Šutnja

16.09.2006., subota

Image Hosted by ImageShack.us

Malo je reć
da se prelija pjat
kad se vonj od nevoje
u zraku ćuti
ja ne idem leć
da ne osjetim led
s tvoje strane posteje di mučiš...


Uvijek me zadivi kad s malo riječi ljudi toliko toga kažu. Zato baš volim poeziju, glazbu. Volim da je riječima tijesno, a mislima široko. Ipak - ne uvijek, jer, neću sad raspredati o poeziji, palo mi je na pamet nešto sasvim prozaično.

Kako se među dvoje ljudi uvuče "led"? Neovisno o tome jesu li u vezi ili možda u braku, jasno je da će muškarac i žena, osim onih lijepih trenutaka, na licu života otkriti i ono što bi se moglo nazvati njegovim naličjem. Problemi, prepreke, nesporazumi...kako god ih nazvali, oni se pojave. U skladu sa situacijom i sa svojim mogućnostima ljudi se na najrazličitije načine bore s njima. Uvijek postoji način. Pritom je, naravno, važna i volja.

No, čini mi se da ni to nije uvijek jednostavno. Koliko god želje i volje pokazali i koliko god se trudili, teško je postići bilo kakav pomak i na kraju rezultat ako u tom ne sudjeluju obje osobe.
Vjerujem da ima onih kojima nije nimalo lako govoriti o svojim osjećajima, željama i potrebama, osobito u trenutku kad se osjećaju povrijeđeni ili razočarani. Na kraju, svatko ima pravo na malo šutnje i preispitivanja svoje duše, misli, pa i savjesti.

Napisala sam – malo šutnje jer dugotrajnu šutnju nikako ne mogu nazvati rješenjem. Kako se komunikacija smanjuje, tako udaljenost među osobama raste do neslućenih razmjera. Iako psiholozi tvrde da žene imaju veću potrebu za razgovorom i da su sklonije verbalnom izričaju, mislim da ipak postoje trenuci u kojima i muškarci i žene moraju podjednako sudjelovati u tome koliko god to nekima bilo teško.

Ružno je, tužno i rekla bih katkad i djetinjasto kad jedna osoba jednostavno prekine komunikaciju s drugom i tvrdoglavo ili uvrijeđeno šuti i kad to traje... Pitam se je li to stvar zrelosti ili karaktera? Jer, zrela bi osoba morala znati koliko je komunikacija potrebna. Nitko ne može čitati tuđe misli, a problem se neće sam riješiti. A što se karaktera tiče, mislim da se svatko može toliko potruditi, shvatiti da mora misliti i na drugu osobu i razgovarati s njom. U ljubavi nema sebičnosti, utapanja u vlastitom ponosu, ljubav razumije i oprašta...

Nažalost, prečesto mi se čini da stvari izgledaju upravo onako kako Gibo pjeva o tim situacijama:
Di svako drži svoju stranu
i ponosa i gluposti
moglo bi bit
da je lakse umrit
nego judima reć oprosti...

- 19:43 - Komentari (38) - Isprintaj - #