Marketing
Šutnja
Malo je reć
da se prelija pjat
kad se vonj od nevoje
u zraku ćuti
ja ne idem leć
da ne osjetim led
s tvoje strane posteje di mučiš...
Uvijek me zadivi kad s malo riječi ljudi toliko toga kažu. Zato baš volim poeziju, glazbu. Volim da je riječima tijesno, a mislima široko. Ipak - ne uvijek, jer, neću sad raspredati o poeziji, palo mi je na pamet nešto sasvim prozaično.
Kako se među dvoje ljudi uvuče "led"? Neovisno o tome jesu li u vezi ili možda u braku, jasno je da će muškarac i žena, osim onih lijepih trenutaka, na licu života otkriti i ono što bi se moglo nazvati njegovim naličjem. Problemi, prepreke, nesporazumi...kako god ih nazvali, oni se pojave. U skladu sa situacijom i sa svojim mogućnostima ljudi se na najrazličitije načine bore s njima. Uvijek postoji način. Pritom je, naravno, važna i volja.
No, čini mi se da ni to nije uvijek jednostavno. Koliko god želje i volje pokazali i koliko god se trudili, teško je postići bilo kakav pomak i na kraju rezultat ako u tom ne sudjeluju obje osobe.
Vjerujem da ima onih kojima nije nimalo lako govoriti o svojim osjećajima, željama i potrebama, osobito u trenutku kad se osjećaju povrijeđeni ili razočarani. Na kraju, svatko ima pravo na malo šutnje i preispitivanja svoje duše, misli, pa i savjesti.
Napisala sam – malo šutnje jer dugotrajnu šutnju nikako ne mogu nazvati rješenjem. Kako se komunikacija smanjuje, tako udaljenost među osobama raste do neslućenih razmjera. Iako psiholozi tvrde da žene imaju veću potrebu za razgovorom i da su sklonije verbalnom izričaju, mislim da ipak postoje trenuci u kojima i muškarci i žene moraju podjednako sudjelovati u tome koliko god to nekima bilo teško.
Ružno je, tužno i rekla bih katkad i djetinjasto kad jedna osoba jednostavno prekine komunikaciju s drugom i tvrdoglavo ili uvrijeđeno šuti i kad to traje... Pitam se je li to stvar zrelosti ili karaktera? Jer, zrela bi osoba morala znati koliko je komunikacija potrebna. Nitko ne može čitati tuđe misli, a problem se neće sam riješiti. A što se karaktera tiče, mislim da se svatko može toliko potruditi, shvatiti da mora misliti i na drugu osobu i razgovarati s njom. U ljubavi nema sebičnosti, utapanja u vlastitom ponosu, ljubav razumije i oprašta...
Nažalost, prečesto mi se čini da stvari izgledaju upravo onako kako Gibo pjeva o tim situacijama:
Di svako drži svoju stranu
i ponosa i gluposti
moglo bi bit
da je lakse umrit
nego judima reć oprosti...
Post je objavljen 16.09.2006. u 19:43 sati.