Ipak se kreće ili Suvremeni dokazi u prilog Galileovoj tvrdnji - tako bi se mogla zvati ova priča koja mi je u početku bila poprilično nevjerojatna, a onda sam shvatila kako zapravo jako dobro zvuči.
Kad je tvrtka «Mali div» u Velikom Gradu objavila natječaj za radno mjesto, bio je to još jedan u nizu onih na koji se M. mogla prijaviti. Vrlo zanimljiv oglas, područje koje zanima M., a i njezino je obrazovanje u skladu s tim. Rekla je to nama ostalima i mi smo je podržali, ali je odmah počeli pripremati i za situaciju «budimo realni». Naime, mjesto je dobro, grad je velik, nepotizma i ostalih «izama» ima jako mnogo. Zato rekosmo našoj M. neka se lijepo prijavi, ali i ne očekuje previše.
Nije se dogodilo ništa spektakularno. Nakon dva mjeseca M. je dobila svoje dokumente natrag. Ipak, nije bila razočarana. Za to radno mjesto nije nitko izabran.
Samo nekoliko dana kasnije M. se našla u društvu u kojem se (ah, kako je svijet mali!) razgovaralo upravo o tome kako se nečija rođakinja prijavila za spomenuto radno mjesto. I pokušavali su joj pomoći. Ovo «pomoći» znači upravo ono što ste pomislili. M. je samo šutke slušala. U tom nastojanju su saznali da postoje i druge potencijalne rođakinje iliti kandidatkinje kojima su njihovi «aduti» pokušavali pomoći, ali bezuspješno.
Naposljetku je sve postalo jasno. Netko je doznao i razlog zašto su svi ti pokušaji ostali bezuspješni. «Mali div» se zainatio! Oglušio se na sve «veze i vezice», «adute» i «pikzibnere» i odolio njihovim pritiscima. Nitko nije izabran. «Mali div» je rekao da će izabrati koga on želi i tko njemu odgovara, a ostali ga uvjeti ne zanimaju.
I tako «Mali div» nije izabrao nikoga.
O, svijetli primjeru mračnog vremena! Vide li to moje oči svjetlo na kraju tunela? I je li ovo dokaz u prilog teoriji da se ipak - kreće?!
|