Iskreno, nekako nisam raspoložena baš pisati post iako mi se tema već neko vrijeme mota po glavi. Možda zato što to želim lijepo sročiti, a danas sam previše energije potrošila na neke druge teme i pisanje koječega.
Osim toga, katkad mi je draže pročitati malo stihova. Pa, evo ih i ovdje.
KOVČEŽIĆ S BLAGOM
Sjeverac.
U polutami sobe kovčežić snova i ja.
Na prozoru škure
štropoću pod kišom
kao da se lome
začuđene
jer ne pripadaju tu.
Možda je to samo privid...
...a soba je
riznica
u kojoj otvaram
svoj kovčežić s blagom.
Onaj šum...
to nije kiša.
To šum mora
dopire kroz škure
u moj bijeli dvorac
na obali.
Odakle onda dolazi tama?
Stvarnost je, ipak.
To njena je sjena
u mojoj običnoj sobi.
U mom krilu kovčežić snova.
Vani još puše
sjeverac.
Nije pitanje što je pjesnik htio reći. Vi možete o pjesmi misliti što god hoćete. Ja ću sutra misliti o
prozi.
26.8. MALI DODATAK
Putujem opet malo pa u žaru priprema nisam stigla napisati novi post. No, brzo se vraćam, za 5-6 dana sam opet tu. Ostajte mi zdravi, veseli i nasmiješeni. Do čitanja!
|