Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.
Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.
Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.
Ponoćni stih
25.05.2005., srijeda
Vjetroviti grad
Noćas je opet
grad postao vjetar.
Ledenim okovima
veže moju dušu napuklu.
I plaši me.
Kao osvetnik.
Oblaci zastiru
Mjesečeve kose srebrne.
A ja, kao uznik
u ovom vjetrovitom gradu
noćas mislim na bijeg.
I ne želim ništa ponijeti.
Tek kad me obuzme tuga
u ponekom sjetnom sutonu
tad sjećanja ću dozvati.
Sad samo želim pobjeći,
sakriti se u tebi,
slušati otkucaje tvog srca
i zaspati
sigurna u tvoju ljubav.