Molitveni vijenac Kraljice obitelji

Nakon kratkog pozdrava predsjednice Marine Šturlić i potrebnih obavijesti,
naš predavač vlč. Željko Pranjić započeo je vrlo interesantno i nadasve korisno razmatranje o položaju muževa i žena u našim obiteljima.


Govorio je kao čovjek osobno upućen u obiteljsku problematiku budući da je on oženjeni grkokatolički svećenik. Naime, Grkokatolička Crkva zaređuje za svoje svećenike i oženjene muškarce.
Evo, dijelova njegovog izlaganja:

Važnost pravog međusobnog razumijevanja u braku

Prvi uvjet međusobnog razumijevanja je taj da razumijevanje želimo, tražimo i počnemo. To izgleda tako jednostavno, ali je rjeđe nego li se misli. Pogledajte bilo koji razgovor na svijetu, među narodima, političarima ili među supružnicima. Najčešće su to dijalozi gluhih. Puno se priča, ali dalje jedan drugoga ne sluša. Svatko samo iznosi svoje ideje da se opravda i afirmira ili da drugoga optuži. Malo ima razmjena misli u kojima se posvjedočuje prava volja da se partner razumije. Jedan kirurg u newyorkškoj bolnici bio je oduševljen svojim radom i poslom. Njegova interesantna karijera i sjajan uspjeh pružili su mu osjećaj potpunog zadovoljstva. Jedino ga je mučilo to što mu je žena bila vrlo nervozna. I uputio ju je svom prijatelju psihijatru. A budući da je nervozna bila i njegova majka, poslao je i nju drugom psihijatru, a punicu trećem. I tako je on ispunio svoju dužnost kao muž, sin i odgovorni muškarac. Kirurzi sebi ne uobražavaju da se razumiju u psihološka pitanja. Stoga i šalju klijente nekom specijalistu. Jednog dana pozvao ga je njegov prijatelj psihijatar, koji je liječio njegovu ženu, i rekao mu ovako: Znaš, ti se dovoljno ne zanimaš za svoju ženu. Trebao bi ju barem jedanput tjedno nekamo povesti, npr. u kino. Kirurg je bio dobre volje i bio je spreman poslušati savjet svoga kolege. Odlučio je da će ženu voditi svakog petka u kino. Tako je i učinio. Priznao je da je vraćajući se iz kina uživao u svojoj dobroj savjesti. Budući da je bila u kinu, neće se supruga smjeti tužiti što ju ostavlja samu u druge dane kada on mora raditi
.
Uviđate da je psihijatar ovdje dao jedan razborit savjet. On je točno uočio da ta žena zapravo trpi zbog toga što se za nju njezin muž dovoljno ne zanima. Bio je to bračni par kakvih ima mnogo. Supružnici su se malo pomalo jedan od drugog otuđili, a da među njima nikad nije bilo nekih težih sukoba. Zato sam taj primjer odabrao jer kad se govori o bračnim savjetima odmah se pomišlja na one krajnje slučajeve, na opasnost rastave, na žestoke svađe ili čak i na tučnjave. Ali ima mnogo drugih slučajeva koji zaslužuju našu pažnju i brigu jer je i njihov brak promašen. Doduše žive bez tučnjave i svađa, ali na nekoj međusobnoj udaljenosti jer im nedostaje ono pravo međusobno razumijevanje. Kirurg je iz ove priče doduše shvatio da je njegovoj ženi potrebno ići bar jedanput tjedno sa svojim mužem izvan kuće. Družiti se sa svojim mužem, izlaziti van, i to je bio prvi korak, ali ovaj čovjek nije shvatio u biti do kraja svoju ženu. Ima važna razlika između ta dva stupnja međusobnoga razumijevanja. Mnogi žive zajedno a da se dublje ne razumiju. Čak se ni ne trude oko toga. Čini se da ni ne primjećuju da u njihovom životu nešto nedostaje. Makoliko im život bio lijep, kao da se njihovo ognjište nekako ugasilo. Ako im savjest što predbacuje, mogu je olakšati ovako da izvedu ženu nekamo van bar jednom tjedno. Svatko, tko je u svojim očekivanjima razočaran, po prirodi je sklon baciti odgovornost za neuspjeh na drugoga. To je, dakako, mnogo lakše nego uvidjeti svoju vlastitu krivnju, samo to je apsolutno jalovo. Taj put vodi jedino u jad, pobunu i gorčinu, u međusobna stalna i stereotipna predbacivanja među supružnicima ili se pak tuže na sudbinu. Gdjekoji muž misli da je nesretan naišao na tu nemoguću ženu, a njegova supruga pak misli da se namjerila na muža s kojim se ne može živjeti.

Važno je da se bračna sreća zajednički izgrađuje.

To treba biti cilj, a ne unaprijed stečena povlastica. A da se cilj postigne potrebno je međusobno razumijevanje. Jedan suprug je rekao, o, ja svojoj ženi sve kažem, i zatim stade sa svojim sugovornikom razgovarati o koječemu što mu leži na srcu, što ga tišti itd. I konačno ga ovaj sugovornik upita: Dobro, a što o svemu tome misli tvoja supruga? Dobio je odgovor: O, ja se itekako čuvam da joj o tome ne govorim jer ona to ne bi razumjela. Dakle, pobio je onu svoju prvu rečenicu o tome da svojoj ženi sve kaže, a onda kad ima nekih problema, onda joj to ne govori jer misli da ona to ne bi razumjela. Ne bi me razumjela – to kod njega znači: ne bi se samnom složila i ja izbjegavam onda diskusiju. Najlakše je tako, ali to nije rješenje.

Vrlo često se supružnici zbog mira naviknu sakrivati izvjesne teme pa i one koje su vrlo važne za istinsko međusobno razumijevanje. Tako pomalo gube ono apsolutno jedinstvo koje je božanski zakon braka. Kad je Bog ustanovio ženidbu, rekao je: Neće više biti dvoje nego jedno. Biti jedno očevidno znači ne imati za drugoga tajne. Čim supružnici počinju nešto sakrivati, ugrožavaju time to osnovno jedinstvo braka i krenu na put neuspjeha. Pa i onda kad to čine sa najboljom nakanom, dapače, kad kriju nešto što je dobro. Možda će se nakon toga i pomirivati i ispravljati svoje pogreške i približavati se.

Za pravi preporod obitelji i braka uvijek je jako važna međusobna iskrenost.

Bog kaže: Neće više biti dvoje nego jedno i zato kad govorimo u ovoj temi o mužu i ocu u našim obiteljima moramo uzeti u obzir i ženu. Ne može muž biti sam i žena sama, osim ako je udovac ili ona udovica. Ne možemo to jedinstvo prepoloviti. Kad govorimo o mužu, ocu, onda je uvijek tu i supruga. Žena i muškarac se duboko razlikuju, više nego to oni i slute. Stoga se ponekad teže i razumiju. Ali istodobno osjećaju u svom razvoju potrebu jedno za drugim. Muž posjeduje teoretski duh, a žena pretežno osobni duh. Događa se da kad muž ženi govori o nekom općem pitanju, o kakvom idejnom sporu, da ga žena pita: o kome ti to govoriš? A on odgovara da nije govorio niokome osobno nego da je izlagao neku teoriju. Njoj je potrebno da poveže to sa nekim konkretnim slučajem, s nekom osobom. Žena misli u kategoriji i funkciji osobe. Kad pogledate npr. društvo muškaraca, oni koji se sastaju u kavani na partiju karata, oni razgovaraju i izlažu kolosalne teorije o svjetskoj politici, sportu i sl. To su apstraktne teorije i njihova bi se žena, da je tu među njima, nasmijala i rekla: Čuj, bolje bi učinio da mi pomogneš oprati posuđe ili da se zanimaš za svoga sina i njegove školske nevolje umjesto da svu tu brigu prepuštaš meni te moram obilaziti pedagoge kako bih ga izvukla iz neprilika. Često puta žena mora sve rješavati. Rijetko kada otac ode na roditeljski sastanak, sve to mora žena odraditi. Muž može smisao za osobu steći jedino od žene i pod njezinim utjecajem. Dakle, vidite da žena ima važnu ulogu u obitelji i nije badava ona narodna poslovica da žena drži tri ugla kuće a muž samo jedan. Negdje žena drži sva četiri ugla.

Opći uvjeti za uspjeh u kući i obitelji

Iskustvo pokazuje da ima vrlo bogatih ljudi koji su sretni u obitelji, ali ima i onih bogatih koji su vrlo nesretni u svojim obiteljima. Isto tako je i sa siromašnima, jedni od njih su vrlo sretni, a drugi nesretni. Međutim, obitelj koja se sastoji od vrlo zlobnih i neiskrenih, lijenih, nepoštenih, zavidnih i škrtih ljudi nije nikada uspješna. A obitelj čiji su članovi iskreni, pošteni, plemeniti, zreli i promišljeni i puni poštovanja prema sebi i drugima, uvijek su takve obitelji uspješne. Pa ako i dođu kakve krize, takve obitelji uvijek uspiju naći rješenje i izlaz.

Obiteljski je život važan jer se u obitelji stvaraju djeca tj. novi ljudi.

Svi se slažemo da čovjek vrijedi više nego najveća tvornica, više nego najljepše umjetničko djelo ili najveća hrpa novca. I mi koji imamo sreću da znamo za Boga koji je ljubav, također znamo da u trenutku začeća Bog stvara novu osobu, novog čovjeka u krilu majke. Ovih dana pokrenut je molitveni pokret za život: 40 dana za život. Naši sabornici žele donijeti zakon o pobačaju. Trebamo se tu zapitati koliki se je postotak naših ljudi izjasnilo vjernicima i kako nam netko može nametati neki zakon koji se protivi većini. Statistike pokazuju velike brojke pobačaja i možemo reći da u ovoj Hrvatakoj više Hrvata pogiba od vlastite matere i njezine ruke nego što ih je stradalo od četničke ruke za vrijeme Domovinskog rata. To je strahota! Mi ubijamo svoju djecu! I onda se pitamo što će nas čekati u budućnosti. Pa se onda javljaju neke udruge žena sa parolama da je „moje tijelo moje i da mogu raditi s njim što hoću“. Ne možeš! Nisi sama začela to dijete nego je tu učestvovao i muškarac, tvoj muž i otac tog djeteta. I on ima pravo odlučivati. I to mi kao vjernici moramo glasno kazati. Zato smo izabrali naše saborske zastupnike da zastupaju nas kao vjernike i naše vjerske stavove. Bog stvara novu besmrtnu osobu sposobnu za odlučivanje, za ljubav i za stvaralaštvo na poziv bračnoga para. Bog to čini kada i ako bračni par to odluči. Bog nam u obitelji pokazuje svoje veliko poštovanje. Bračni par odlučuje kada će imati dijete i to ne kontracepcijom nego prirodnim metodama o kojima bi trebalo poučavati ljude osobito bračne parove.

Samopoštovanje u kući

Bez obzira na nedostatke koje imam, ja vrijedim jer sam čovjek, jer sam osoba, jer sam besmrtan, jer mogu voljeti i biti voljen. Svoju vrijednost kao čovjeka trebam svjesno priznavati i reći sam sebi: iako nisam posebno inteligentan, ni dovoljno jak, ni dovoljno zdrav, ni imućan, ni uspješan, ja vrijedim! Isto tako vrijedi i svaki moj ukućanin koji samnom živi. Svaki od nas je poseban, neponovljiv. Nikada u povijesti čovječanstva nije postojao čovjek kao ja. Nikada do konca svijeta neću nigdje biti ponovljen. Već fizički smo posebni sa svojim otiscima prstiju. Koliko ima na svijetu milijuna ljudi, a svaki čovjek kad otisne svoj prst ima drugačiji otisak. Tu vidimo kako je Bog veliki umjetnik i kreator i nikada ne pogriješi da stvori dva ista otiska. Zahvaljujmo za sve što je vrijedno u nama. Sve je u nama Njegovo djelo osim grijeha. Grijeh činimo mi svojom slobodnom voljom jer se damo od đavla nagovoriti na grijeh.
Ispravna obiteljska poniznost i poštovanje uključuje u sebi i na istini utemeljeno samopoštovanje. Dakle, svaki muž, svaki otac i svaka majka mora imati svoje samopoštovanje.

Posebni uvjeti za uspjeh u obitelji

Obiteljski život treba uzimati ozbiljno. U obitelji u našoj kući žive osobe koje su nam najvažnije nakon Boga. Bog je na prvom mjestu, ali ovdje na zemlji u obitelji u našoj kući žive osobe koje su nam najvažnije. Zatvorimo na časak oči i pomislimo na svog bračnog druga i pogledajmo ga razmišljajući tko je najvažnija osoba u mom životu, makar ona bila živa ili mrtva. Savjesnom bračnom paru najvažnije osobe na svijetu su i djeca, a djeci roditelji te braća i sestre. Žena treba biti mužu važnija od posla, važnija od prijatelja, važnija od roditelja, od novca, ugleda i svega drugoga. Ženi muž također. On joj mora biti najvažniji. Oni trebaju jedan drugoga držati na prvom mjestu. Djeca i njihova stvarna sreća dolazi odmah iza toga.

Zato nastojmo uvijek lijepo govoriti o članovima svoje obitelji. Svaki od nas ima dobrih i loših postupaka. Samo smo ljudi. Jačanju ljubavi u obitelji jako pomažu lijepi postupci i osobine članova naše obitelji. Članove obitelji treba uvažavati, priznavati im sve ono lijepo što jesu ili što čine. Treba im to priznati a ne zavidjeti. Poštovanje je važan dio obiteljske ljubavi, a to poštovanje zaslužuje svaki član obitelji.

Na kraju duhovne obnove predsjednica je dragom vlč. Pajiću predala skromni dar - raspelo u kapelici, koje je ručno izradio jedan naš branitelj. I taj poklon bio je pun simbolike obzirom na temu duhovne obnove( brak, muž, žena, obitelj) - kao da nam poručuje da rastava nije rješenje problema u braku nego da treba zagrliti križ i održavati svoju kućnu crkvu živom.



Svetu misu služio je naš voditelj duhovne obnove u koncelebraciji sa upraviteljem remetskog svetišta o. Zlatkom Pletikosićem koji je također i prior remetske zajednice.