Drveni križ u parku Tabora
„ Duhovne vježbe su posebno sveto vrijeme, dragocjeno, posvećeno samo Bogu i duši. To je vrijeme razgovora s Bogom i vrijeme naših odluka. Duhovne vježbe su izvor i oaza na kojima se duša napaja živom vodom…“
kazala nam je u uvodnoj riječi na početku duhovnih vježbi predsjednica naše Udruge gospođa Ana Blažević.
I zaista, bilo je to vrijeme milosti za sve nas koji smo tri dana upijali svaku riječ i napajali svoje duše na izvorima milosti. Gospodin nas je velikodušno darivao kroz usidrene dubine i sigurno duhovno vodstvo našeg duhovnika patera Mihovila. Na konkretan i jasan način vodio nas je i pojedinačno i zajedno kroz pet tema koje je pripremio za ove duhovne vježbe. Tri dana proveli smo u intenzivnom susretu s Gospodinom slušajući i razmatrajući pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u kapelici Tabora.
Teme su bile sljedeće:
1. Identitet MVKO
2. Doprinos MVKO
3. Osvrt na 10 godina postojanja MVKO
4. Ciljevi; bliži i dalji kroz perspektive MVKO
5. Plan i strategije MVKO
Ad. 1. Identitet Molitvenog vijenca čine tri bitne odrednice: obitelj, svećenik i redovnička zajednica.
Obiteljsku dimenziju pratili smo kroz analogiju Presvetog Trojstva, kojem smo išli u susret u nedjeljnom blagdanu i u kojem smo i završili ovaj zajednički hod s Gospodinom u duhovnim vježbama.
Jedan od kratkopročnih ciljeva bio bi uključivanje cijelih obitelji, odnosno svih članova jedne obitelji u molitveni vijenac.
Postavljeno je pitanje za promišljanje, da li da Marije i Marte budu obiteljske žene ili one neudate.
Nadalje, upućeni smo i na promišljanje o odnosu roditelj – dijete, tj. o odgoju djeteta, koji štiti slobodu djeteta kroz razvijanje unutarnje pobožnosti u djeci, zatim o ljubavi u tom odnosu, koja treba biti konkretna i prožeta duhom Istine i Božje ljubavi prema čovjeku.
U nastavku artikulirano je još jedno poticajno pitanje, što činiti da se obitelji jednog vijenca povežu u čvršće zajedništvo osim mjesečnih okupljanja. Obitelj Molitvenog vijenca treba biti svjedočanstvo u župi. To je obitelj koja ima poslanje, a Marije i Marte poziv, koji je puno više od formalnosti.
Kroz dimenziju svećeništva potaknuti smo na promišljanje o odnosu prema svećeniku s naglaskom na to, tko je svećenik – to je onaj koji je vječno svećenik i na zemlji i na nebu. Nadalje, dobili smo konkretne smjernice za unapređenje i izgradnju kvalitetnog odnosa s župnicima i kako s njima surađivati kroz aktivnosti MVKO u ostvarivanju postavljenih ciljeva.
Ad. 2.MVKO kao pokret ostvaruje evidentan doprinos na razini obitelji, župa i našeg naroda. Ne dajemo doprinos pojedinačno već kao pokret i zato možemo puno više dati i obitelji i župi i narodu.
Ad. 3. Kroz osvrt na 10. godišnjicu MVKO nastojali smo sagledati perspektive za budućnost MVKO, a tome u prilog idu i ove duhovne vježbe.
Pokret je nastao iz potrebe i vapaja obitelji, župa i naroda, a to znači da na početku nastajanja pokreta nije bilo planova, već samo poticaj Duha Svetoga, a kroz osluškivanje nastojalo se odgovoriti na te poticaje. To je bio prepoznati znak vremena!
Ad. 4. Ciljeve koje želimo postići, možemo razvrstati na:
ciljeve na nivou MVKO, zatim na nivou župe, dekanata, biskupije i cijelog naroda odnosno Biskupske konferencije.
Ciljevi su podijeljeni su na bliže, kratkoročne ciljeve do godinu dana i dalje ciljeve, koji su postavljeni za dugoročno razdoblje više od jedne godine.
Jedan od ciljeva koji bismo svakako trebali ostvariti u bližoj budućnosti je restrukturiranje molitvenih vijenaca. Tamo gdje su molitveni vijenci sačinjeni od članova iz različitih župa, trebalo bi osnovati molitvene vijenca u tim drugim župama i vratiti molitelje u njihove župe, a nastale praznine nadopuniti novim članovima iz župe.
Marte i Marije trebaju razmišljati kako što bolje funkcionirati u povezivanju i komunikaciji unutar svog vijenca, te kako prepoznavati potrebe obitelji i na njih odgovoriti. Na nivou župe, gdje postoji više molitvenih vijenca, Marte i Marije bi mogle promišljati o ostvarivanju klanjanja i molitve žive krunice tijekom cijelog jednog dana i noći, a na nivou dekanata ili biskupije mogući ciljevi su presađivanje molitvenih vijenaca u župe, koje su bliske našim župama, kroz razmjenu iskustava
Ciljeve treba ostvarivati prije svega molitvom tj. isprositi otvaranje puteva, a to znači ne ići u apostolat prije nego bude izmoljen.
Ad. 5. Planovi i strategije
Treba uočiti, definirati i pomoći u formiranju lidera tj. Marija i Marti, koje će biti nositelji aktivnosti molitvenih vijenaca. U planiranju treba ići u pravcu da se pomogne da Marije i Marte budu što snažnije. Za njih treba planirati razne edukacije, formacije i pratiti ih molitvom. Ono što očituje Martu je briga oko materijalne organizacije, a Mariju briga oko duhovne organizacije. Tamo gdje su Marte i Marije potpuno predane, motivirane i oduševljenje za svoj poziv, jer su ga prepoznale kao Božje djelo, tamo se vidi i dobro funkcioniranje molitvenog vijenca.
Ne treba se bojati jer Bog stoji iza naših planova.
Dakle, treba planirati aktivnosti na svim nivoima i pronaći strategiju za ostvarivanje postavljenih ciljeva pri čemu je razmjena iskustava uvijek dobrodošla.
Za stolom sa p. Mihovilom
Vježbe su uistinu bile odisale jednom puninom po svojoj strukturi i pokazale su sve bogatstvo samog pokreta nakon 10 godina molitve i djelovanja. Bile su poticajne, jer je na jasan način predstavljen poziv Marte i Marije, te značaj tog istog poziva. Vježbe su obilovale konkretnim uputama i smjernicama za djelovanje Marti i Marija te uputama za pokretanjem aktivnosti u molitvenim vijencima.
Veoma dragocjena je bila razmjena iskustava između Marija i Marti.
Vjerujemo da su i ove duhovne vježbe izmoljena milost, a prije toga očitovana potreba za daljini rast pokreta. Gospodin je uistinu progovarao svakoj pojedinoj duši. Govorio nam je o pozivu Marte i Marije, oduševljavajući nas za taj poziv još više, oslobađajući naše dubine od svega što nije On sam u nama. Bilo je to vrijeme milosti za nas i na osobnoj razini kao i na razini pokreta MVKO, jer kao što je pater Mihovil govorio o konsolidaciji unutar MVKO, jednaki su bili pokreti u dušama Marija i Marti.
Vidljivi plod duhovnih vježbi očitovao se je u proživljenom zajedništvu sveg bogatstva raznolikosti osobnosti Marija i Marti. To proživljeno zajedništvo produbljeno je zajedništvom s Bogom i dalje se prenosi u naše obitelji, molitvene vijence, župe, zajednice, biskupije itd.
Uz neizrecivu zahvalnost Trojedinom Bogu za ove duhovne vježbe, zahvalnost za svaku osobu, sudionike, a napose zahvalnost za drage nam svećenike, duhovnika p. Mihovila, o. Đuru i don Stepana, te za blagoslov Molitvenog vijenca Kraljice obitelji, molimo našu Posrednicu i Zagovornicu, Kraljicu Obitelji, za sve molitvene vijence, obitelji, svećenike i redovničke zajednice, odnosno za cijeli hrvatski narod u ovoj desetoj godišnjici postojanja MVKO u našim župama.
(Danica Rimac)