Forgive me...

OJ,oj,oj,oj,oj,oj...
ljudeki meni je dosadno...jako dosadno...
malo surfam po netu..i našla sam neku pjesmicu,prićicu...
a nemam pojma ša je to...nešto...
ma pročitajte...

°°PUSICH°°

LOVE HURTS...

Love hurts,love scars,love wounds and mars any heart
not tough or strong enaugh to take a lot of pain,
take a lot of pain.Love is like a cloud,holds a lot of rains
Love hurts



I’m young I know,but even so I know a thing or two.
I’ve learned from you,I’ve really learned a lot,
really learned a lot.Love is like fire,burns you so,it’s hot.
Love hurts



Some fools rave of happiness,blissfulness,togetherness.
Some fools fool themselves I guess,but they’re not foolin’me.
I know it just a lie made to make you blue
Love hurts



NADAM SE DA VAM SE SVIĐA...

EEEEEEEEEE...evo mene opet...
prilično dugo se nisam javljala ali jebiga neda mi se...boli rečeno nije mi se dalo...
ehhhhhhh...imam jedan predosječaj...danas posebno...od kad sam maloprije pročitala jednu pričicu i počela plakat...mislim da če se osobi koju volim najviše na svijetu nešto dogoditi...
sada čete 100% pomisliti da se radi o nekom dečku....ali ne,ništa slično...
riječ je o jednoj osobi koja je meni jako važna...koja mi užasno fali,koja kada sjedne na motor,može poginuti svake sekunde...
da li znate kako je to kada svaki put kad vam zazvoni mobitel pomislite na najgore...
meni se to događa već prilićno dugo...i ne mogu više...htijela bi znati da li ima svog anđela čuvara...
da li ću ga opet vidjeti...fali mi,jako mi fali!!!
ovaj post ću posvetiti baš to osobi...mom bratu...

BRACO, VOLIM TE NAJVIŠE NA SVIJETU!!!

Eeeeeeeeeee…malčice mi je dosadno pa pišem postek…baš sam malo prije razmisljala o prijateljstvima…jučer ujutro sam saznala nešto što mi je skinulo osmjeh s lica…ne kužim kako ljudi mogu bit tako…neznam ni kako da to riječima opišem…zločesti,da baš zločesti…užas,nisam znala da se već nekih godinu dana družim s takvom osobom…još ju uvijek volim,jer mi je bila kao sestra,ali shvatila sam da se neki ljudi ipak mogu promjeniti preko noči…e pa svaka joj čast…duboko u sebi znam da če se za par dana sve smiriti i sve če ponovo biti o.k.,ali mislim da ovaj put ništa neče biti kao prije...žao mi je...jako mi je žao,da osoba s kojom sam sve živo i neživo prošla može biti takva...valjda ju nisam dobro poznala...neznam,stvarno neznam kako da vam opišem ono što ja upravo mislim o njoj…

POZDRAV…VOLIM VAS…=)

Ah…kako je život zbunjen,čudan…a neznam ni sama!
Jedan dan sam tužna,jedan sretna…jedan dan sam mirna,jedan luda ko puška…baš bolesno kako nam se mjenja raspoloženje iz minute u minutu,iz dana u dan.
Uvijek govorim da u životu treba sve probat I proživjet,jer jednom se živi I godine brzo prolaze tako da če I nama brzo doći kraj…
Bilo bi lako da možeš ša hoćeš…al ne..tu su starci,murija(A.C.A.B.),ljubav,smrt,rastanci…I još mnogo kompliciranijih pojmova…
Zasigurno je najlijepši ljubav!!!
Jeste li se ikad zaljubili???pa naravno…skoro svi su…ali neki u krivu osobu…pa zbog toga I dan danas pate…zamrzili su ljubav I rekli da se više nikad neće zaljubiti,da više neće voljeti…iskreno ja sam u onoj manjini koja se još nikad nije istinski zaljubila I nakog voljela…bojim se,bojim se ljubavi…ne želim patiti…







POZDRAV SVIMA...=P