Bijeli konji jure
Odnesen san su prenijeli
Vodiči ne postoje
Samo bijelina grive na vjetru
Ah! Vjetar
Kako miriše.
Novi život?
Tko zna nije rečeno da poznaje
Niti prepoznaje
Sluti - ali to nije isto
Ništa nikada nije isto
U vodama ispod odsjaj neba
To da, to poznajem
To imam.
Ali ni nebo nije dovoljno
Duša je ipak ispod,
duboko ispod
U plavom i na dnu
Samo ponekad se taknemo
Tako lako da nisam sigurna
Možda sam to ipak bila ja?
Samo stranci znaju odgovor.
I poželim snove
One na javi
Koji daju nadu, liječe ranu
A i to - samo ponekad
Kad počne trunuti
Nestajati danas
A sav smisao je sutra
To je onda zaista besmisao.
Umorne vijeđe
Bezsan
Dođi, probaj i ti!
Hrabrost je sidro
Za zalutale mornare
A ipak - ti bijeli konji
Sneni putnici bez cilja
Nose nošeni
|