utorak, 24.02.2009.
O najdulje kontinuirano upotrebljavanom sistemu pisanja na svijetu
 Da li ste znali da je kineski jezik jedan od najstarijih na svijetu? A da bi se bolje shvatio jedan jezik, njegova pravila, gramatika, konstrukcije, koji lakši način nego naučiti ga i pisati... Hm, hm - lakši, zaista lakši??? 1) O lijenosti i obrnuto. Dakle, prva stvar koju sam shvatila kad sam se odlučila početi učiti kineske ideograme - jest zašto su Kinezi tako radišan narod i zbog čega je u njihovoj kulturi NAJVEĆE zlo lijenost. Hoću reći: da bi jedan Kinez uopće počeo nešto suvislo pisati, a to je NEOPHODAN način komunikacije, potrebni su sati, sati, sati, sati rada, vježbanja, ponavljanja, ispravljanja, i beskonačno puta tim redosljedom... I s obzirom da smo svi mi zbroj vlastitih iskustava, možda ćete vi koji ovo sada čitate početi shvaćati kako jedan tako mukotrpan proces opismenjavanja može utjecati na razvoj jedne osobe. I koliko je takva osoba već u startu drugačija od nas, koliko će ljestvica životnih vrijednosti za takvu osobu biti drugačija od naše. O kriterijima ljepote da i ne govorimo, jer pisati ideograme je jedan ESTETSKI doživljaj, i to ne samo za mene koja sam tu pala kao s Marsa i koja sam uvijek spremna razrogačiti očiti i zadivljeno gledati, nego iznad svega za njih, Kineze. Pisanje je kultura za sebe i po sebi. Po definiciji. Na ulicama i trgovima velikih kineskih gradova često ćete sresti starije osobe koje će vam, naravno uz novčanu nadoknadu, napisati neku poeziju ili priču ili vaše ime, sve to kineskim tradicionalnim ideogramima, koji se posebno dugo i mukotrpno uče. 2) Nikad se ne zaustaviti na jednom, najmanje dva. Postoje dva niza kineskih znakova. S obzirom da ih u svakome od njih ima u prosjeku oko 50.000 (po nekim riječinicima kineskog jezika ima ih čak 80.000, ali je se zadržavam na prosjeku), računajte sami što bi jedan čovjek morao naučiti... Pojednostavljeni znakovi se danas koriste u cijeloj Narodnoj Republici Kini, Singapuru i sve više i više u kineskim manjinama raštrkanim po cijelom svijetu. Taj pojednostavljeni sustav koristi se službeno od 1950, iako počeci pojednostavljenja datiraju oko 1909 godine. Tradicionalni kineski znakovi još su uvjek u upotrebi u Taiwanu i Hong Kongu (za ovaj posljednji se očekuje da će prijeći na pojednostaljeno znakovlje). Prvo takvo znakovlje u upotrebi je zasigurno još od 1200 g. prije Kristovog rođenja, iako ima nekih arheoloških nalazišta koja bi mogla datirati upotrebu tradicionalnog znakovlja čak i 6600 g. prije Kristovog rođenja. No kako se tu ne radi o organiziranom sustavu pisanja, nego se nailazi na prepoznatljive znakove tu i tamo, posljedica je da se kineski stručnjaci ograđuju od tvrdnje da se radi o tradicionalnom znakovlju. 3) Dobra vijest. U svakodnevnom životu, na primjer za čitanje novina, bit će vam dovoljno, bar se tako kaže, 'samo' 2.000 - 3.000 znakova. Sve u svemu, nakon cijele priče o onih 50.000 - nije loše, za ne? 4) Ako znaš pisati, što će ti jezik? To sam shvatila nakon što sam se s mužem podžapala tko će uzeti koju knjigu za početi učiti. Naime, kupili smo jedan set knjiga tipa 'teach yourself' (nauči sam), i u setu od tri knjige dvije su namijenjene učenju samog jezika, a jedna učenju ideograma. Moj muž je odmah uzeo one za jezik, obje, kao - normalno je da ćeš prvo naučiti ŠTO ćeš pisati, a tek onda KAKO ćeš pisati. Je pa, to je normalno za sve jezike koji koriste alfabete, ali ništa dalje od istine za jezike koji koriste znakove za pisanje! Naravno, samo zato što uz svaki ideogram stoji njegovo značenje na engleskom! Po tom sistemu - može mi se desiti da se opismenim a bez da znam sam jezik! Vidiš, u svakom zlu neko dobro! A da je to što sam napisala istina potvrđuje svakodnevni život. Naime, u Kini se govori nekih 235 što jezika što dijalekata, ali se piše isključivo pojednostavljenim znakovljem. Svuda. Bez iznimke. Posljedica: jedan te isti ideogram se može čitati na stotine različitih načina, ali UVIJEK znači isto. Primjer iz života je televizija: svi filmovi su titlovani pojednostavljenim znakovljem, jer hrpa ljudi unutar Kine ih inače ne bi mogla gledati jer ih ne bi razumijela. 5) Tko se još muči sa simbolima, tek da se zna. Mnogi stari narodi koristili su pismo simbolima: Egipćani, Sumerci, Babilonci, Hititi... A danas: Koreanci (preuzeli od Kineza u 7. st.), Japanci (preuzeli od Kineza i adaptirali svom jeziku u 8. st), Vijetnamci (isto preuzeli od Kineza u dva različita historijska trenutka). 6) Kad se ono pod 4) ozbiljno shvati. Riječ je: 'Blissymbols'. Kladim se da nikad niste čuli. Neki Charles K. Bliss (1897-1985) izmislio je nakon drugog svjetskog rata jedan NOVI sistem pisanja ideogramima (naravno inspiriran kineskim), a razlikuje ga od svih drugih poznatih to što je samo sistem za pisanje, znakovi se ne podudaraju sa zvukom niti jednog jedinog poznatog govorenog jezika. Čovjek je imao utopističke ideje, želio je omogućiti sporazumijevanje ljudima iz cijelog svijeta. Danas za to koristimo engleski, ili se ne slažete? Od 1971 pa sve do danas taj se Blissov sistem ideograma koristi za omogućavanje 'augmentativne i alternativne komunikacije' za ljude koji iz bilo kojeg razloga ne mogu govoriti. U tom sistemu postoji i koristi se 900 znakova. |
subota, 21.02.2009.
Hangzhou i Zapadno jezero (Xi Hu, čitaj šihu)
 Misleći na tebe Su Shi (Su Dong Po) 1076 A.D. Kada će mjesec biti jasan i svijetao? S čašom vina u mojoj ruci, pitam plavo nebo Ne znam koje bi godišnje doba bilo U blaženstvima ove noći Želio bih uzjahati vjetar da odletim kući Ali se bojim da su kristalni dvorci od žada Previsoki i prehladni za mene Plešući s mojom mjesečinom obasjanom sjenom Ne čini se sve to ljudskim svijetom Mjesec okružuje crvenu palaču Prigiba se nad svilom obloženim vratima Sija nad besanima Ne zamjera Zbog čega mjesec teži biti pun kad su ljudi razdvojeni? Ljudi mogu biti tužni ili radosni, biti blizu ili vrlo daleko Mjesec može biti zamagljen ili jasan, voštan ili na izmaku To se dešava od početka vremena Neka svi budemo blagoslovljeni dugim životom Iako beskrajno daleki, mi smo još uvijek sposobni dijeliti ljepotu mjeseca zajedno. Na Srednjejesenski mjesečev festival godine 1076, Pio sam sretno do zore I napisao ovo u mojim čašama Misleći na mog brata Ziyou. ----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 1) Zašto Hangzhou. Istočnokineski (180 km jugozapadno od Shanghaia) grad, koji leži na delti rijeke Jangtze. Unutar grada leži Zapadno jezero. Grad je osnovan još prije 2200 godina tokom Dinastije Qin. Bio je jedan od sedam glavnih gradova Kine. Grad predstavlja južni kraj kineskog Velikog kanala, koji se proteže od Hangzhoua do Pekinga (Beijing). To je najstariji umjetni kanal na svijetu. Kinezi su ga gradili stoljećima: najstariji dijelovi su iz 5. stoljeća prije nove ere, dok su različiti dijelovi ujedinjeni u konačan oblik tokom dinastije Sui (581 - 618). Kanal je i danas u upotrebi, pretežno za prijevoz robe. Moguće se ukrcati na brod i preploviti razne dijelove kanala. U ovom gradu smo išli na tečaj iz kineskog jezika, eto odakle fotka. Škola ima koliko hoćete, dovoljno je da malo potražite po internetu. Nezaboravno iskustvo. Svim roditeljima koji ovo čitaju bih preporučila da pošalju djecu, a možda i da sami dođu. Tečajeva ima svih nivoa, a i smještaj je predviđen za svaki džep, tako da si možete priuštiti jedno nezaboravno iskustvo za relativno malen novac. I da - svi su tečajevi englesko - kineski. 2) Zapadno jezero. Legenda kaže da je jezero nastalo padom jednog bisera iz Mlječnog puta. Jezero je relativno plitko, u prosjeku 1 - 2 metra, i ima opseg od 12 km. Vode su regulirane s dva velika nasipa, oba prohodna (jedan autom, a drugi samo pješke ili biciklom). U jezeru se nalaze 4 otoka s prekrasnim historijskim građevinama ("Pavilijon za divljene jezeru", "Jesenji mjesec iznad mirnog jezera", ...). 3) Su Dong Po (Su Shi) se smatra jednim od najvećih kineskih pjesnika. Živjeo je od 1037 do 1101 tokom Dinastije Song. Osim bavljenja poezijom, bio je i majstor proze i kaligrafije, veliki poznavaoc umjetnosti, kuhinje i vina. I - kao da već rečeno nije dovoljno - bio je inžinjer koji je kontrolirao projekte vezane uz vodu Hangzhoua i Zapadnog jezera (koje se smatra jednim od najljepših mjesta u cijeloj Kini). Ovu je pjesmu napisao sjedeći uz Zapadno jezero na noć Srednjejesenskog mjesečevog festivala 1076 godine. Više o svemu tome, kao i gore navedenu pjesmu ispisanu na kineskom i na engleskom, ako vas zanima, možete pogledati na ovom blogu. Pjesmu je preveo na engleski jezik Li Shun-Yi 1998, a ja sam je prevela s engleskog (kineski mi je još uvijek na prilično žalosnom nivou). 4) Ako volite Kinu. S obzirom da ima nas na blogu koji pišemo o Kini, još sam našla zgodno o Hangzhou: Kineski vikend, i zaista PREDIVNE postove na ovom blogu Ona koja leti. |
SanYa
petak, 20.02.2009.
Zeko i potočić
|
Sa specijalnom zahvalom Brunx... koja me podsjetila nečeg prelijepog. Pa onda... Zeko i potočić B. Mihaljević U jednoj zimskoj noći tam gdje je visok brijeg smrznuo se potočić i pokrio ga snijeg. A jedan mali zeko taj potok traži svud, gdje je kud je nestao to njemu tišti grud. I plače, plače zeko mal, za potočićem tim i žali žali zeko sad žali srcem svim i tužan misli zeko ta gdje je potok taj, možda laste slijedi on u dalek južni kraj. a onda dodje ljeto i snijeg se otopi vratio se potočić i zeko sretan bi. |
srijeda, 18.02.2009.
Uspavanke
|
Oduvijek sam voljela uspavanke... Danas u vrijeme rocka, new-wavea, heavy metala, trash metala, punka, i još tisuća podvrsta, a koje sve ujedinjuje divlji ritam i slušanje na tisuće decibela - čini se da je uspavankama odzvonilo. A mene BAŠ BRIGA!!! Ja ih volim! Mozart - Uspavanka Spavaj mi djetešce ti Znaš li da ovčica spi Usnuo cijeli je svijet Utihnu pčelica let Srebrenog mjeseca sjaj Gleda u polja i gaj, Sjaju ti zvjezdice tri Ah mirno spi. Jovanotti - Per te Za tebe se zeleni drveće i ružičaste su mašne u majčinstvu za tebe sunce pali u srpnju za tebe je cijeli ovaj grad za tebe se zidovi bijele i golub leti za tebe je 13 prosinac za tebe je školsko zvono za tebe je svaka stvar koja postoji nina nana i... To za tebe ponekad padne kiša u lipnju za tebe je smiješak ljudi za tebe je hladna oranžada za tebe je pseće mahanje repom za tebe su boje lišća neobičan oblik oblaka za tebe je sok od jabuka za tebe je crvenilo jagoda za tebe je svaka stvar koja postoji nina nana i... Za tebe je miris zvijezda za tebe su med i brašno za tebe je subota u centru osam ujutro za tebe je glas pjevača olovka pjesnika za tebe je jedna majica na pruge za tebe je ključ tajni za tebe je svaka stvar koja postoji nina nana i... Za tebe je sumnja i sigurnost snaga i nježnost za tebe more ima ukus soli za tebe je božićna noć za tebe je svaka stvar koja postoji nina nana i... Melanie Safka - Christopher Robin (ima nekih koji svrnu tu kod mene... ovaj mali dragulj je za njih) Mali dječak kleči na dnu kreveta Umor u njegovim rukama, mala zlatna glava. Sssttt, šapat. Tko se usuđuje? Christopher Robin govori svoju molitvu: "Bože blagoslovi mamu, znam da je to dobro. I nije li bilo zabavno večeras u kadi Hladno tako hladno i toplo tako toplo. Bože blagoslovi tatu, gotovo sam zaboravio. Ako otvorim oči samo malo više Mogu vidjeti dadiljin ogrtač na vratima. Predivno je plav ali nema kapuljaču. Bože blagoslovi dadilju i načini neka bude dobra. Ja imam kapuljaču i ležim u krevetu I povlačim kapuljaču ravno preko glave, I zatvorim oči i zakovrčam se malo, I baš nitko ne zna da sam tamo. Hvala ti Bože za lijepi dan. I što sam još ono želio reći? Rekao sam 'Blagoslovi tatu', pa što bi onda moglo biti? Sad se sjećam. Blagoslovi mene." Mali dječak kleči na dnu kreveta Umor u njegovim rukama, mala zlatna glava. Sssttt, šapat. Tko se usuđuje? Christopher Robin govori svoju molitvu. Tchaikovsky-Rachmaninov - Lullaby |
ponedjeljak, 16.02.2009.
Pandica kiše
|
Uvjerena sam da ste već vidjeli, ali možda ne baš svi. Pa nisam mogla odoliti... |
nedjelja, 15.02.2009.
Plaža danas - direktno
Sanya ima 24 kilometara neprekinute pješčane plaže. Na kojoj se svašta zbiva. Danas smo se Jenny i ja prošetale biciklima... Jenny juri ispred mene na biciklu  Dvije palme za dva otoka  Razdragano dijete  Djevojka u bijelom  Poslovi na plaži  Pseća posla  Djeca u valovima  Par u moru  Trči, trči, ...  Leti i pecaj  Starac i novi grad  Izgubljena ruža Pozdrav svima! |
subota, 14.02.2009.
Noćni život, sočne lubenice i sladoled s grahom
 Slikano ispred ulaza u noćni klub. Noćni život u Sanya-i je intenzivan 365 dana u godini. Osnovni razlog je vječno proljeće koje se, čak i nakon najsparnijih i najvrućih kolovoških dana, navečer spusti na grad. Načina zabave ima koliko hoćeš, i naravno mijenjaju se s nadolaženjem ranih jutarnjih sati. Idem kronološkim redom. 1) Kinezi jedu večeru dosta rano, mnogi već oko 6 popodne, no restorani, koji svi bez razlike rade cijeli dan, ostaju otvoreni i do duboko u noć. Jede se doslovno SVE što vam padne na pamet. Jučer mi se desilo da su mi servirali (vrlo ponosni) kockice hladetine (nepotrebno reći da su mi objasnili kako je to vrlo zdravo)! Hladetina u tropima! Kad sam im rekla da je to u Hrvatskoj vrlo popularna i normalna ZIMSKA hrana - gledali su me s nešto nevjerice. 2) Nakon jela ide se plesati, a pleše se doslovno svuda. O tome slijedi poseban blog, jer zaslužuje. Pleše se po pločnicima i uz more i uz rijeku, svugdje gdje ima dovoljno mjesta. Svaki prolaznik se može priključiti. To najvolim! 3) Slijedi KTV. KTV = karaoke. Vrlo omiljeni način zabave, rasprostranjen u cijeloj Aziji. Ali to se radi drugačije od onog kod nas. Postoje cijele zgrade u kojima su SVE sobe zvučno izolirane i opremljene aparatima za karaoke. Soba ima svih veličina i za svačiji džep. Ima ih malih, za 4 do 8 osoba (oko 8 eura na sat), kao i pravih sala koje mogu primiti stotinjak ljudi. KTV je fantastičan za party-je. Platiš po satu, uzmeš sobu veličine koja ti treba, a u dućanima tipa samoposluge (koji se obavezno nalaze uz kasu) kupiš svu hranu i piće koje možeš zaželiti, uključujući friško već narezano voće. Naravno moguće je i donijeti si hranu i piće od kuće - kako hoćeš! Postoji i verzija KTV-a gdje možeš naručiti djevojke za 'specijalnu uslugu', ali u tom slučaju će cijela zgrada biti tog tipa. A kako znate koji je koji KTV? U bilo koji grad došli - dovoljno je pitati recepcionare, ili taksiste, ili čak prolaznike! Svi znaju, ne bojte se. 4) Noćni klubovi. Izbor neograničen. Unutrašnje uređenje pretežno fantastično. Na žalost strogo je zabranjeno fotografiranje. Ja prenosim dvije 'ukradene fotke':  Lijepo servirano, zar ne?  Evo me konačno kod lubenica! Zanimljivo: svaki stol u svim noćnim klubovima ima svijeće. Ne služe, suprotno uobičajenim uvjerenjima, u romantične svrhe nego da biste dozvali konobara kad vam nešto treba. Naravno da je totalno nemoguć bilo koji drugi način komuniciranja usred muzike koja trešti, ljudi koji se nadvikuju s muzikom, stroposkopskih svijetala ili totalnog mraka. Razlike od evropskih noćnih klubova: a) Najviše dva - tri stola po jednom konobaru; konobar često provede večer uz vas, dovoljno je da malo nadignete lampicu-svijećicu i on je odmah tu spreman primiti narudžbu; naravno to znači i da je lokal PREPUN konobara - pa Kina je prepuna ljudi kojima treba posla, zašto ne? b) Lokal se čisti kontinuirano. Konobar uz vas vam neprestalno čisti stol, a po cijelom lokalu NON-STOP prolaze čistači ili čistačice (sic, ekološki radnici) i čiste i peru pod. c) Sigurnost: stražari. Body guards. Talijani kažu 'buttafuori'. Barem desetak u svakom Night-u. Često sa neprobojnim lajbekima. Moram reći da ja lično nisam nijedanput čula za tučnjavu u night-u, niti za bilo kakav nered divljačkog tipa. Kinezi vole zabavu, ali to najčešće znači da će malo više popiti, i zaista nisu agresivni. Ali - s obzirom da su stražari u SVAKOM klubu - valjda trebaju? d) Hrana. Kao što vidite na slici - najnormalnije je moći naručiti sviježe voće u bilo kojem night-u. I bilo koju hranu. Kokice. Ukiseljene krastavce, ljute papričice, sušene ribe (Kinezi obožavaju!), kikiriki. e) Zabava. Često se na stolu mogu naći kožne ili plastične neprovidne čaše s kockicama, po pet u svakoj čaši. Postoji jedna komplicirana igra tipa poker, gdje dva ili više igrača prvo promiješaju i bace kockice, koje onda ostanu pokrivene dok igrači licitiraju otkrivanje. Licitacija se obavlja ručnim signalima (nemoguće je nadvikivanje). Do danas nisam shvatila kako licitiraju i tko pobjeđuje. Gubitnik mora popiti piće. Vrlo je popularan i 'moro chinese', ne znam kako se kaže na hrvatskom, sugerirajte. Igra se udvoje, desnom rukom, koju oba igrača istovremeno spuštaju, izvodeći tri moguća oblika: zatvorena šaka = kamen, kažiprst i srednjak razdvojeni a ostali prsti stisnuti = škare, otvoreni dlan i ispruženi prsti = papir. Pravila su jednostavna: papir umata kamen, kamen razbija škare, škare režu papir. Igra se do tri pobijede, gubitnik pije. Često su u kubovima prisutni klauni ili drugi zabavljači koji idu od stola do stola da 'podignu' zabavu. Često postoji sala za biljar. Ne znam da li se plaća posebno jer ne igram. f) Muzika. Obavezno SVAKI night ima SVOJE pjevače koji pjevaju tipa karaoke. Postoje night-ovi (središnja Kina) u kojima CIJELO veče samo pjevaju pjevači, ne puštaju drugu muziku. To može biti malo dosadno, ali s obzirom da je Sanya puna turista iz cijelog svijeta - svi klubovi imaju svoje disk-džokeje i pjevači u živo se pojave desetak puta tokom jedne večeri. Taman toliko da vas malo probude, da promijene atmosferu, da unesu neki drugi 'sound'. To je zaista vrlo prijatno. Pjevači i pjevačice su u gotovo 100 % slučajeva odlični. Tip muzike se mijenja od lokala do lokala. Sve u svemu: čuti ćete muziku na svim svjetskim jezicima, uključujući arapski, korejski, japanski, i ne znam koji sve orijentalni jezik, osim svih evropskih jezika (puštaju engleske, ruske, njemačke, talijanske, francuske, i - nećete vjerovati - čak i hrvatkse bandove!). Ne znam da li je tako i u Hrvatskoj. g) Ples. Nema posebnog prostora za ples. Najjednostavnije i najprirodnije - svi plešemo oko svog stola! Zar to nije super? Postoje i uzdignuta mjesta za egzibicioniste ili one koji to postanu kad malo popiju. Bude ih po desetak u svakom night-u. Kinezi su u tome vrlo praktični, i nema stida. Kako je slikanje zabranjeno - ništa fotke od toga, iako je zaista zgodno! h) Piće. Možete naručiti sve, baš sve. Kažu mi da treba biti oprezan s originalnim markama koje su u stvari vrlo rijetke. Prodat će vam kineski viski pod neki američki, a sve za neku nevjerojatnu cijenu (zaista skupo i za evropske kriterije). Tu treba biti oprezan. Najbolje se zadržati na najpopularnijem piću koje je pivo. Naručuje se po sedam boca odjednom. Dolaze ledene, stave škaf pod vaš stol, 7 piva za otprilike 10 eura. Može se naručiti i manje boca, bude nešto malo skuplje. Meni je to pivo super, ali nisam neki pivopija pa ne znam. 5) Nakon tancanja - pojedimo sladoled. Lokali su otvoreni do kasno, ili bolje rečeno rano ujutro. Evo konačno obećani sladoled s grahom, najomiljenija kineska kombinacija. Ha!  Ovo što vidite je mala porcija (nas četvero nismo uspjeli sve pojesti)! Nije preslatko. Tu se nema što dodati, osim da baš u ovom lokalu gdje sam slikala, uz sladoled možete naručiti jedno stakleno burence od 5 litri ledene pive, burence s pipom! Izgleda super. Morat ću slikati! 6) Za kraj - pojedimo nešto jednostavno s ražnja, u 2 - 3 ujutro. Ništa bolje od lokalnih prenosnih restorančića uz more. Kažu da Sanya ima najsvježiju ribu od svih gradova na svijetu. Ja ću vam reći: tu mi se stara riba nije desila. Prenosni restorančić znači da se cijeli restoran, uključujući roštilj i mali generator za struju, natovari na kolica vučena najobičnijim motorom. Postoji čak i verzija s biciklom. Osmero ljudi pojede svaki po jednu ribu i jedan pečeni kukuruz i po pola patlidžana (sve samo na ražnju) - svi zajedno za 5 eura!  Pozdrav iz Kine! |
nedjelja, 08.02.2009.
Sanya - grad u kojem trenutno živim
|
Evo nekoliko sličica grada. Grad je postao poznat po tome što su se u njemu održala posljednja tri ili četiri natjecanja 'Miss of the World'. U neprestanom je razvoju, pun je energije, novih ideja, buran je, bučan, uznemiren, o prometu bolje da i ne govirm . I - naravno - sve u vezi s tim - pun je i gradilišta kojima nema kraja, i bogatih i siromašnih četvrti, i lijepih i ružnih scena. Slike su slikane na Kinesku Novu Godinu, koja je ove godine pala 25/26-01-2009. Izlazimo iz godine miša, ulazimo u godinu bika (ili vola, to ne znam). Vama nebitno - za Kineze od ključne važnosti. Knjige s DETALJNIM horoskopima kupuju se naveliko već od kraja prosinca prošle godine, navodno najbolji dolaze iz HongKonga. Horoskopi ulaze u sve sfere života, odijeljeno za muške i ženske, vjenčane i nevjenčane, i osim podijele po godini rođenja postoji i dio horoskopa detaljno vezan uz DAN TVOG rođenja. Evo grad. Više u slijedćem blogu.    |
četvrtak, 05.02.2009.
Beijing Kao Ya iliti Pekinška patka
|
Sve patke za koje ste mislili da su pekinške, a jeli ste ih u evropskim restoranima, naprosto nisu to. Prvo - patka mora biti savršeno ispečena, kožica se mora sjajiti. Drugo - nije stvar samo u patki, nego i u načinu na koji se jede. Kad u Kini naručite Beijing Kao Ya onda na stol dolaze 4 odvojena jela: 1) Patka. Nije servirana isto u svim restoranima. Neki serviraju samo KORICU patke s pripadajućim slojem sala nasječenu na pravokutnike veličine otprilike 3 x 2 cm. Neki s korice skinu salo. A neki nasijeku patku na komadiće (pred vama!) tako da SVAKI komadić ima i korice, i sala, i mesa. 2) Povrće. Obavezno mladi luk majstorski nasječen na duguljaste štapiće od otprilike 3 - 4 cm, potom jednako dugačke uzdužno sasječene krastavce. Neki puta dodaju još koje povrće, ali ovo je osnova. 3) Lepinje. Dvojim se da li su lepinje ili palačinke. Naime - tijesto je bez jaja, a ispečeno je bez masnoće jednako tanko kao naše palačinke. 4) Sos. Eh - sos je neopisiv. Možda je iskorištena mast od pečenja - ali sos NIJE mastan. Zasigurno ima unutra sojinog sosa, i to je dosta prevladavajući okus. Ali je ovaj sos gušći nego sojin, a također i mnogo bogatiji po ukusu. U svim restoranima je gotovo isti - vrlo lako je moguće da ga se može nabaviti u supermerkatima. Evo slika kako to izgleda:  I onda mi slažemo sastojke u lepinjice:  Uz to rado naručimo još malo više povrća i lepinjica druge vrste (pravokutne su, nešto suhlje i veće od onih za patku):  U gotovo svim restoranima je moguće naručiti uz sve to i juhu od patke. Dobar tek svima! Ako se odlučite u Kinu - javite! |
Safari (Jovanotti) - ha!
|
Album Safari Jovanotti je posvetio svome preminulom bratu (22-10-2007, u avionskoj nesreći). Po meni - do sada najbolji album kojeg je objavio. Da kažem iskreno - do ovog albuma nisam ga baš puno ni pratila, bio mi je samo nešto malo zanimljiv. To je dovoljno. Poslušajte! Nakon originalnog teksta slijedi moj prijevod (ne baš nešto, ali bolje išta nego ništa), i to iz jednostavnog razloga što su riječi FANTASTIČNE! (Nakon L. Cohena novi filozof u muzici!) La notte ha mille porte e nella testa c'e' una citta' intera che soffia e che respira che soffre e che ti attira sempre piu' dentro sempre piu' al centro sempre piu' in mezzo fino a che non lo distingui piu' il confine tra la tua pelle e il cielo tra quello che e' a pezzi e quello che e' intero la notte ha mille occhi credi di guardare e sei guardato sono tempi "rock'n roll" che si resta senza fiato cadono i record alle olimpiadi tutto si supera in un secondo e in ogni mondo c'e' dentro un mondo che ha dentro un mondo che ha dentro un mondo ci sono armi nei supermercati e mettono i "beep" nei vaffanculo ci dicono continuamente che nessuno e' al sicuro ma questo lo sapevo gia' e non e' mai stata una buona scusa per barricarmi dentro casa la tele accessa e la porta chiusa safari dentro la mia testa ci sono piu' bestie che nella foresta la terra vista dallo spazio e' una palla azzurra e silenziosa ma se ci vivi ti rendi conto che e' tutta un'altra cosa niente combacia ci sono crepe e dalle crepe passa un po' di luce che si espande nell'universo prendi tutto quello che ti piace ho "diamanti sotto ai miei piedi" ho un oceano dentro alle vene ognuno danza col suo demone e ogni storia finisce bene Safari dentro la mia testa ci sono piu' bestie che nella foresta fuoco acqua elettricita' (G. Sangiorgi "Negramaro") le scimmie saltano di ramo in ramo assaggio la notte, la notte che passa piu' svelta su lente lenzuola di corpi sudati si chiudono gli occhi si spegne l'insegna dell'ultima vita di luce rubate si finge il silenzio perfetto l'esterno ti sembra di pace la notte d'estate intanto il ruomore nel buio dell'anima mia che corre a gambe levate sbattendo con forza su muri di pelle e di ossa un paio di ali al vento un paio di ali al vento... al vento ... ================================================== Moj slobodni prijevod (na brzaka...) (s izvinjenjem svima onima koji bi to zasigurno znali bolje napraviti) Noć ima tisuće vrata u glavi cijeli jedan grad koji puše i koji diše koji pati i koji te privlači sve više unutra sve više u centar sve više u sredinu dok nisi više u stanju razlikovati granicu između tvoje kože i neba između onog što je u komadićima i onog što je još cijelo Noć ima tisuće očiju vjeruješ da gledaš i gledan si vremena su "rock'n roll" ostaje se bez daha padaju rekordi na olimpijadi sve se pretječe u jednoj sekundi i u svakom svijetu je unutra još jedan svijet koji ima unutra još jedan svijet koji ima unutra još jedan svijet Oružje je u supermerkatima i stavljaju "beep"-ove u idivrit-ove stalno nam govore da nitko nije na sigurnom ali to sam već znao i to nije nikada bio dobar izgovor da se zabarikadiram unutar kuće televizor upaljen i vrata zatvorena safari u mojoj glavi ima više životinja nego u šumi Zemlja viđena iz svemira je jedna kugla plava i tiha ali ako tu živiš onda si svjestan da je sasvim druga priča ništa se ne podudara postoje raspukline i iz raspuklina izlazi nešto svijetla koji se širi u svemir uzmi sve ono što ti se sviđa imam "dijamante ispod svojih stopala" imam ocean u svojim venama svatko pleše s vlastitim demonima i svaka priča završava dobro Safari u mojoj glavi ima više životinja nego u šumi vatra voda struja (G. Sangiorgi "Negramaro") majmuni skaču s grane na granu probam noć, noć koja prolazi sve brža preko sporih plahta od tijela znojnih zatvaraju se oči gasi se reklama zadnjeg života svijetla ukradenog pretvara se savršena tišina vanjsko ti se čini mir ljetna noć u međuvremenu buka u mraku moje duše koja trči svom silom udarajući snažno u zidove od kosti i kože jedan par krila na vjetru jedan par krila na vjetru... na vjetru... |
ponedjeljak, 02.02.2009.
Janoda - Hainan Rain Forest
 Neki dan smo posjetili jedinu tropsku prašumu smještenu u Kini. Zapravo se radi o 'Cultural Tourism Zone', što znači da su kroz jedan mali dio prašume prokrčili staze, uredili jedan dio okoliša, i osigurali da čovjek može sigurno proći kroz sve to. Jer da to nisu učinili - nema šanse ući u pravu prašumu! Raslinje je u takvoj mjeri gusto da je život moguć samo pticama, insektima, zmijama, majmunima... JaNoDa je fonogram, znači jedan-dva-tri na hainanškom dijalektu. No - kao i uvijek u kineskom jeziku (Kinezi obožavaju metafore), značenje je višestruko: Ya znači i Obnova, No predstavlja Obećanja, dok se Da odnosi na Prakticiranje. Prem tome YaNoDa u sebi sadrži prijateljstvo i dobrodošlicu, i svi zaposlenici u parku upotrebljavaju JaNoDa umjesto našeg 'Bok', jer je to pozdrav. Ovaj park je smješten oko 35 km od SanYa-e, najjužnijeg kineskog grada, i ako vam se desi da se ovdje nađete znajte da je autobus od centra grada do parka besplatan. Ulaznica u park košta oko 15 eura (ovisi o kursu). Unutar parka je osiguran (isto pesplatni) prijevoz shutle-busovima i malim električnim vozilima, to kad ste tako umorni da ne možete dalje... Park je ogroman, i moj savjet je da si treba ponesti nešto za pojesti. Stvar je u tome da jedini restoran koji se ovdje nalazi u svu hranu stavlja neku 'čudesnu' medicinsku gljivu (liječi SVE!) i neke druge 'medicinske biljke', i ako niste spremni na čudne okuse (ja inače zaista volim kinesku kuhinju) bolje se zadržati na sendvičima. Piće se može svuda kupiti (voda ili sokovi). Kroz park se može hodati satima (mi smo svi drugi dan imali poprilične količine mlječne kiseline u nogama - jooooooj), i zaista je zanimljivo. Stvar koja je mene oduševila je sistem kojeg upotrebljavaju da bi turistima objasnili što je tropska prašuma, i da bi te na određenim točkama upoznali s biljkama, da bi ti obratili pažnju na ovo ili ono, ili ti ispričali legende stvarane stoljećima na otoku. Pogledajte spravicu ispod koja visi čovjeku oko vrata:  Radi se o interaktivnoj mapi parka koja je komandirana preko GPS-a, što znači: kad se nađeš na određenom mjestu automatski ti zasvijetli lampica na karti i krene objašnjenje, koje možeš ponoviti koliko puta hoćeš! Za sada imaju kineski, japanski, engleski, i možda još koji egzotični jezik, zasigurno ni jedan drugi evropski jezik osim engleskog. Od mnogih zanimljivosti izdvajam samo neke, inače nema kraja blogu... Na primjer - svo drveće u ovom parku korijenjem stišće i ulazi u kamen. Da nisam izmislila vidi sliku:  Postoje li prašume bez lijana?  Viseće mostove oduvijek volim!  Što biste s ovakvim drvcem u vrtu? A tek da vam se mama odluči za fikus!?!  A ovo dobro vidite: iz sredine jednog drveta raste drugo drvo! Za to su odgovorne ptice koje svojim izmetima prenose sjemenje koje pojedu. Jedino - to sve ne traje vječno: nakon nekog vremena vanjsko drvo pojede ono unutrašnje, i tako ostane šuplje u sredini (to nije rijtkost vidjeti).  Za kraj - kad ste već zaista umorni - dođete do ovog jezerca - i naprosto uživate!  I onda za kraj kraj - drvo želja. U svakom kineskom parku to je zakon! A kako ništa nije besplatno - svaku trakicu platite (oko 1 eur). Trakice su namjenske: za ljubav, za posao, za zdravlje.... Napišete svoje ime i datum, a uvijek dobijete dvije da jednu ponesete kući.  Pozdrav iz Kine! |
nedjelja, 01.02.2009.
Malo veliko drvo
 Danas sam odlunjala na blog 'Vratimo Hrvatskoj osmijeh - dosta je nasilja', i odlučila taj čas, bez trunke razmišljanja, da link ide na moj blog. I usput odlučila objaviti ovo malo veliko drvo, kao metaforu za hrabrost u preživljavanju, a i ljepotu koju se može i u skučenom prostoru dati... Sjetila se moje priče. Bilo mi je sedamnaest, još sam išla u gimnaziju. Upoznala sam tog dečka, zovimo ga NN, njemu već 28 godina, advokat, zgodan, pažljiv, posao: javni tužitelj. Istina - koji put bi znao malo previše popiti, ali - tko u društvu ne popije?!? Upoznala ga s mojom obitelji, starci pali na dupe od divljenja: prilika 'ne moš bolja', vidiš kako moja kćerkica ipak nešto vrijedi, on je zaljubljen preko glave, vidi se... I onda, jedno 6 mjeseci nakon što smo počeli zajedno izlaziti, moji me nagovore da odem zajedno s njima posjetiti neku rodbinu u Mađarskoj. Meni se baš išlo. Kažem mu - dečku NN - vidimo se za par dana, kad se vratim. On odjednom pobijesni, kaže: ti bi bez mene na put, tko zna s kim ćeš se tamo družiti, nisi me ni pitala - i sve tako to. Ne sjećam se točno što sam mu odgovorila, ni koliko je trajalo to bezvezno i meni totalno nerazumljivo natezanje, jedino čega se sjećam jest jedna vruća pljuska preko moga lica, pljuska koja je za mene bila kao da me razbio u tisuću komadića, kao da me je želio taj tren uništiti, obezglaviti me u svakom smislu (fizičkom i psihičkom). I taj isti tren sam mu rekla: ovo je bilo naše POSLJEDNJE viđenje, među nama je sve gotovo, više me ni na koji način ne zanimaš (ne sjećam se točno, otada je prošlo više od 30 godina, ali to je bio smisao). Ne sjećam se kako sam došla kući, sjećam se da sam plakala cijelu noć, totalno nesvjensa onoga što je tek trebalo uslijediti. A to je bio zaista pravi šok: kad sam obavijestila roditelje da sam s njim prekinula - moji su se totalno raspanjali: pa jesi li ti luda, pa jedna pljuska nije ništa, pa on je advokat, pa što će susjedi reći, pa ti se ponašaš kao kurva, pa više te nijedan momak neće htjeti, pa ti nam uništavaš reputaciju, i sve u tom smislu. Nisam mogla vjerovati svojim ušima: umjesto da su ponosni na mene što si ne dozvoljavam da me netko pljuska, oni NJEGA BRANE!!! I sad kad gledam unatrag - zaista sam ponosna na sebe. Naime: nisam popustila. Pritisak je bio ogroman. NN je plazio gotovo svakodnevno oko naših vrata, plakao, molio, odlazio mojoj rodbini koju je poznavao i molio ih da utiču na mene. S mojima je bio totalni rat - svakodnevno. Napustila sam i svoje dotadašnje društvo i prijatelje (jer je NN bio NJIHOV, a ne ja, pa tko sam ja na kraju krajeva?), našla sam se sama sa sobom i, za mene totalno nerazumljivo, odjednom cijelim mojim malim svijetom protiv mene. Ali - nisam htjela popustiti, možda jer sam zapravo ja bila JEDINA koja je vidjela njegove oči, njegov bijes, njegovo ludilo, njegovo gubljenje ičeg ljudskog u tom nekom trenutku. I otišla sam svojim putem, svakakvim, zasigurno nesavršenim, teškim, punim pogrešaka, dizanja i padanja, ali sam UVIJEK, ponavljam UVIJEK, ostala vjerna samoj sebi. Nepotrebno reći, na tom putu sam naišla na bezbroj momaka koji su bili zainteresirani za mene, i dobrih i loših. Nepotrebno reći da sam si svoju reputaciju ja SAMA stvorila, nije mi bio i nije mi ni danas potreban advokat za tako nešto. A NN je pod zemljom. Par godina nakon što sam ga ostavila oženio je jednu pravnicu, s njom napravio dijete. Nastavio je piti - sve ozbiljnije i ozbiljnije. I nastavio je tuči - izvan svega ženu, to zasigurno znamo. Ja lično pretpostavljam da je tukao i dijete - tko ga je mogao spriječiti? Kad je prije par godina umro od ciroze jetre, moja mama mi je rekla: imala si pravo onda... Mislite li da mi je to nešto značilo? |
