Samo za Bekima

nedjelja , 24.05.2020.

Vrijeme nas proždire
Kao otpadak od jabuke.
Ne može stat', smilovat se,
Jel tako to ne ide.

Ruši naše kockice,
Mijenja stare navike.
I kada jako bolno je,
Teško je pomaknut se.

Držim one stare sne
I jako teško budim se.
Malo tu je magije,
Kada pjesnik otiđe.

Ma proklete li sudbine,
Htjela bih da ostane,
Da pričom utješi me.
Nježne riječi šapuće,
Da ipak sve dobro je.

Dragi moj Bekime,
Crni divlji dječače,
Daj još malo smiri me,
Na neki oblak smjesti me.

Budi s nama zauvijek.
Malo dobrih ostaje,
mi trebamo čarolije.
Tvoja stvarno djeluje.

Hvala ti putniče, kapetane lutalica i svih sanjara!