Majica
iz albuma Slobodana Vukovića (Hvala Slobodane!)
Ideja je Slobodanova. Našeg slikara. Tko bi drugi okačio sliku majice na facebook! Slika obične majice. Mornarske. U boji. Debela pamučna majica s plavo bijelim prugama! Prva stvar koju smo obukli po dolasku u mornaričku srednju školu jugoslavenske ratne mornarice.
Ako je uopće stvar, ta majica?
Zadnju koju sam imao izgubio mi moj mlađi brat Crni, negdje na radnim akcijama. Nema više majice, a nema ni brata. Zakoračili s onu stranu vremena.
Slika je Slobodanova – govori o izgubljenoj majici, prijateljima, kolegama, mladosti, neustrašivosti mladosti, poletu, čistim i jakim emocijama, prolaznosti...
Samo plave i bijele pruge, koje se igraju u nekoj svojoj ravnoteži da ne znaš jesu li plave pruge pale na bijelu majicu ili bijele pruge na plavu majicu. Kao valovi.
Škola je bila vojna. Vojska je bila socijalistička. Jugoslavenska. Slagana po nacionalnom ključu. % Hrvata. % Srba. % Slovenaca. % Muslimana (tada nismo imali Bošnjake). % Makedonaca. % Crnogoraca. % Albanaca. I po koji iz drugih narodnosti. Pošteno.
Moja je klasa bila jedna od najvećih – preko 130 balkanskih dječaka – tada pitomaca, mojih školskih drugova. Ne pamtim niti jedan nacionalistički ispad. Ni jednu nacionalističku uvredu. A živjeli smo četiri godine zajedno, dan i noć. Za to vam dragi moji kolege, prijatelji od srca hvala. Kakva škola - ma da ništa nismo naučili za te četiri godine - ali iskustvom znamo, piše nam u kostima, žilama, živcima da mi balkanci možemo zajedno i to tako dobro da je to za popizdit dobro.
I popizdili su neki tipovi. Pojavili su se sa svih strana. Izmilili su iz svoji rupa. Uhvatili se u kolo. Zli. Pokvareni. Naduti. Lakomi. Bijedni. Lukavi. Okrutni. Bezosjećajni. Napuhani. Pompozni. Sebični. Kukavni. Zavidni. Jadni. Ljubomorni. Mržnjom zadojeni. Mržnjom kažem – prema dobroti, ljepoti, čovječnosti, pravednosti, radu, plemenitosti, hrabrosti, moralu, velikodušnosti, suosjećanju...
Pa se žale danas kako su mladi divlji, neodgojeni, agresivni, lijeni, bez vrijednosti, dezorjentirani, izgubljeni.
Meni je eto, blizu 50. Gledam sliku te obične mornarske majice. sjetim se nekog drugog poretka vrijednosti u ljudima i mislim si - jebote, u što se sve okrenulo. Lopovi postali biznismeni. Ubice postali narodni zastupnici. Kurve, kurvetine i kurvice časni ljudi. Lokalni siledžije šefovi policije. A časni ljudi ušutjeli, od stida zanijemili.
Srećom kaže narodna - kako siješ, tako žanješ. Vrijedi za sve ljude pojedinačno i grupno. I za one koji rade i za one koji ne rade. Za svašta i za ništa. Platiće se prava cijena, na pravi način, u pravo vrijeme. Nijedan se neće provuć. Grga kaže - točak karme ili kotač. Biće ti svejedno kako se zove, kad te nagazi!
|
