Level Up

Istina je da ja više ne mogu dulje vrijeme biti bez neta.
I tako, iako baš i nema neke posebne teme o kojoj bih pisala, ne mogu a da se ne javim s par rečenica.
Ne znam da li bih bila razočarana ili ravnodušna
u pitanju je
znate već, taj, odlično obavljeni štrajk!
No, već danas, samo tjedan dana kasnije... osjećam se kao ovca... tele... glupo... nesposobno... izmanipulirano, jer više ne znam ima li smisla sve ovo što radim. Kako povjerovati u bolje sutra, kad me na svakom koraku okružuju nesposobnjakovići, cendrala, nespretnjakovići... koji si uzimaju za pravo odlučivati o mojem životu, mojem radu, mojoj stručnosti...
I kakvu poruku sve te riječi, nesporazumi... šalju u svijet!
Glupi ste, prosvjetari!
Ovce
Niste u stanju dobiti ono što vam pripada
Zatvorite se u svoje učionice i radite ono što vam se kaže
Blejite
Nikome niste važni...

Po, ne znam više koji puta, Blog je sredio postove i komentare.
Ponovno se treba igrati škaricama i ljepilom... tražiti arhive, dodavati ono što je nestalo!
I kao i uvijek bit će onih koji će se odmah potruditi i ažurirati stvar... no, meni se ne da... dosta mi je toga.
Priznat ću još jednu činjenicu... gubim pomalo volju za pisanje bloga. Ne samo zbog tehničkih problema, već jednostavno nemam volje, ne da mi se smišljati teme a ako one i same dođu, obićno mi se ne da sjesti za komp i pisati.
Ne znam, možda se još predomislim...

Budi svoj

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi citav,
u grudi nosiš, brate, srce cijelo;
Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,
Put vedra neba diži svoje celo!
Pa došli danci nevolje i muke,
Pa teko s cela krvav tebi znoj,
Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,
I budi svoj!

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada
Nebolike ti zlatne sanke budi,
Ko sivi soko uzvini se nada,
Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi
Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,
U sebicni te zovuc svijeta boj;
Ma što te, brate, u životu ceka:
Ti budi svoj!

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,
Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;
Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,
Vec ravno pođi, dok te nosi, svijetom;
Koracaj bez obzira krepko, živo,
Sudbina dok ne rekne tebi; Stoj!
I pravim drži pravo, krivim krivo,
I budi svoj!

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,
Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;
I neka ti ja vazda vedra pamet,
I srce vrelo, duša cista, žarka;
Nek ravno um i srce važu,
Tek tako bit ceš covjek, brate moj!
Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:
Da, on je svoj!

Oj, budi svoj! Al" brat si budi braci,
I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;
I ljubi svijet, al' ne nadaj se placi,
Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,
U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,
S poštena lica tece pošten znoj,
I nijesi, brate, živio zaludu,
Kad jesi svoj.

Oj budi svoj, i covjek ljudskog zvanja!
Pa diži celo kao suce cisto;
Jer kukavica tek se rđi klanja,
Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.
Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi
Tek micenika ropskih podli roj;
Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,
Pa budi svoj.

Da, budi svoj! Pa dođe l' poci hora,
Gdje tisuc zvijezda zlacanih se vije,
Kad covjek racun si završit mora,
I ti ga svršuj, nek ti žao nije,
Jer tvoje srce šapnuti ce ti:
Oj mirno, brajne, sad si racun zbroj!
Poštenjak, covjek na zemlji si bio,
Bio si svoj

Na današnji dan godine 1838. rodio se August Šenoa!
Na današnji dan, odradili smo veliki posao i otišli kućama svjesni da smo opet učinili čudo i bili svoji! Posebni, aktivni, vedri, nasmijani!
I da smo ostavili traga, spustili sjeme, ostavili sjenu koju će generacije nositi sa sobom u svojem sjećanju!

Jednom davno pisala sam o tome kako je moj Tata bio obožavatelj knjiga i glazbe. Kako je usadio meni i Seki ljubav prema knjizi i glazbi. S velikom smo pažnjom i interesom prelistavale i čitale "njegove" knjige.
Kako je još davnih 70-tih u naš život ušao jedan gramofon (ugrađen u drveni radio) i Sonyev kazetofon... Sjećanja se noćas vraćaju...
Kako
Zašto
...
Slušam - Bolero!
Bolero... Ravel... još uvijek, negdje u tamnom kutku ormara u roditeljskom stanu čući stari LP, izgreban, presušan 1000 puta... ali drag... žao mi je što ga nemam na čemu preslušavati (kao i 100tinjak drugih sinlgica i LPa koji uredno čekaju...)

Danas... Bolero... s CDa
Nočas sjećanja na djetinjstvo... ritam traži akciju... tijelo se samo giba, uvija i da nije ovako kasno slušala bih glasno, najglasnije... San mojih najdražih i susjeda čuvaju slušalice, čvrsto pripijene uz glavu... glasnoća na max
jednom
dva puta
još
ponovi... ponovi... i opet i opet i opet...

i
opet
Bolero!!!!

I sjećanja, na izgled omotnice LP-a... na odluku da Seka i ja dobijemo svoj prvi gramofon Toscu... na sreću i veselje odlaska u kupovinu... na glancanje i brisanje prašine sa crnog vinila... na redovito svraćanje u NaMu... razgledavanje novih singlica i plejki... što kupiti? koliko novca imamo?
i odrastanje...

Moj dnevni boravak sada više slići uredu, nego boravku... hrpa kutija... dva radna stola... dva kompjutora... hrpa kablova... i sve ostalo...
Čudovište je našlo svoje mjesto i sasvim se dobro uklapa.
Čudovište je za sada pokazalo veliku brzinu i spretnost u radu... no... no... no....
Čudovište zuji kao mlazni avion... još je dobro po danu... no navečer .... grrrr.... brrrrr.... zuuuuujjjjjjjjj..... brrrrrrmmmmmmm
Čudovište mi neće reći zašto zuji niti kako da ga stišam... probala sam sa pokrivanjem... no deka nije dobro poslužila... ;)
Zato danas moram do Stvoritelja Čudovišta... da se malo raspitam... i da ga on primi na red i sredi tu dernjavu.
Nadam se da se nisam zeznula... jer mi nije jasno kako moj Dedek zuji manje od Čudovišta.
Čudovište je možda ljubomorno što Dedeka nismo još likvidirali... ali morat će se strpiti dok Dedeku poskidam svo breme, malo ga osvježim i izpoliram.

Konačno!
Kupujem novo računalo!!!
Nije da ovo staro više ne radi, ali je staro... sporo... i više niti jedna zahtjevnija igrica ne može se na njemu igrati.
Odlučila sam, sad još samo treba otići i kupiti ono što sam odabrala. U pothvat krećemo Hard i ja sutra...
Veselim se, a veselit će se i Potočnica, jer još nema pojima da će, kad ga sredim i preformatiram ona u svoju sobu dobiti ovo računalo. Za njene igrice, gledanje filmića, pisanje i crtanje računalo će biti OK.

***
Odlučila sam promijeniti prikaz postova na blogu... ukloniti arhivu i kalendar...

MaSanYa

oh, konačno, mogu ponovno biti MaSanYa... i to će se vidjeti u svim mojim komentarima.
Postala sam ovisna o ovom svojem nicku, a on je posato dio moje net osobnosti.