|
Jednom davno pisala sam o tome kako je moj Tata bio obožavatelj knjiga i glazbe. Kako je usadio meni i Seki ljubav prema knjizi i glazbi. S velikom smo pažnjom i interesom prelistavale i čitale "njegove" knjige.
Kako je još davnih 70-tih u naš život ušao jedan gramofon (ugrađen u drveni radio) i Sonyev kazetofon... Sjećanja se noćas vraćaju...
Kako
Zašto
...
Slušam - Bolero!
Bolero... Ravel... još uvijek, negdje u tamnom kutku ormara u roditeljskom stanu čući stari LP, izgreban, presušan 1000 puta... ali drag... žao mi je što ga nemam na čemu preslušavati (kao i 100tinjak drugih sinlgica i LPa koji uredno čekaju...)
Danas... Bolero... s CDa
Nočas sjećanja na djetinjstvo... ritam traži akciju... tijelo se samo giba, uvija i da nije ovako kasno slušala bih glasno, najglasnije... San mojih najdražih i susjeda čuvaju slušalice, čvrsto pripijene uz glavu... glasnoća na max
jednom
dva puta
još
ponovi... ponovi... i opet i opet i opet...
i
opet
Bolero!!!!
I sjećanja, na izgled omotnice LP-a... na odluku da Seka i ja dobijemo svoj prvi gramofon Toscu... na sreću i veselje odlaska u kupovinu... na glancanje i brisanje prašine sa crnog vinila... na redovito svraćanje u NaMu... razgledavanje novih singlica i plejki... što kupiti? koliko novca imamo?
i odrastanje...
|