< | rujan, 2016 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Kolovoz 2023 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Srpanj 2020 (1)
Studeni 2019 (1)
Ožujak 2019 (5)
Listopad 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (2)
Srpanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Lipanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (6)
Studeni 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Opis bloga
Naporan (i uporan), ali dobar u duši.
- moljci su ga pojeli
Uvod
- 22:26 -
Komentari (6) -
Isprintaj -
#
Prije sam mogla reći više jer sam imala manje toga za reći. Je li to moguće? Recimo ovaj blog. Sve je udaljeniji, kao i ja. Odgovorit ću ti na poruku, danas nisam mogla. Jer nisam. Eto zato. Znam da sam okrenula leđa svemu, ali ne da mi se objašnjavati. Ne znam objasniti zašto me više nije briga za one stare stvari i zašto samo želim gledati nove i možda iskreno razgovarati. (Više nemam s kim. Takve se stvari događaju samo u zadimljenim pijanstvima.) Ne želim te više nikada vidjeti, samo mi je lijepo misliti na sve ono. Sjećam se da si govorila kako te nasmijavam. A sada ja to govorim nekome kome je potrebnije, ali nije mi lako. Još uvijek mi treba potvrda. Ovo je najsebičnije mjesto i želim mu se vratiti. Ne želim nikoga zavarati. Mislim da se moje zanesenjačke ideje gube u tvom raciju i želim ih spasiti ma koliko beskorisne bile. Teško mi je išta reći, stvarno. I ovo. Ali evo. |