| < | listopad, 2013 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Kolovoz 2023 (1)
Kolovoz 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2021 (1)
Siječanj 2021 (1)
Srpanj 2020 (1)
Studeni 2019 (1)
Ožujak 2019 (5)
Listopad 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (2)
Srpanj 2017 (1)
Travanj 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (1)
Rujan 2016 (1)
Lipanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Siječanj 2016 (6)
Studeni 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Siječanj 2014 (4)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Opis bloga
Naporan (i uporan), ali dobar u duši.
- moljci su ga pojeli
Trenutno je ovakva:
- 18:38 -
Komentari (15) -
Isprintaj -
#
|
Interijer automobila, tamnosivi, jedini koji poznajem, osunčan s lijeve strane. Dakle sunce je u gornjem lijevom kutu, vidite li, ruke u krilu, pridržavaju upravljač na 6 umjesto na 10 i 2. Na suvozačkom mjestu nitko poseban, ionako samo sluša pjesme koje više ne odgovaraju raspoloženju, ako je uopće tamo. Raspoloženje je uglavnom slično neočekivanom rasterećenju, ali s neodređenim predznakom. I što da se s time radi? Pitam ja vas. A ispod je društvo u kojemu imam čast biti, samo ne znam kako se to i zašto dogodilo. |
Stare fore
- 20:22 -
Komentari (7) -
Isprintaj -
#
|
Imali smo puno boljih trenutaka od onog sa zelenim nebom i uranjenim zalaskom sunca. Požuri, sad će! Pazi, auto! Bilo je glupo, ali što učiniti kada nakratko poželiš živjeti u filmu. Voljela bih razumjeti filmove. Voljela bih znati da nikada neću imati one banalne početke koje ćemo kasnije prepričavati kroz smijeh. Zapravo to nije loše, ali meni se svidio jedan drugačiji. (Nikamo ne vodi.) Izgleda da prvo moram pogriješiti. Ako čujem još jednu lijepu riječ, vrištat ću. |
Računaju se samo dogovori i gužve.
- 19:00 -
Komentari (11) -
Isprintaj -
#
|
Što se sve moglo dogoditi i koliko potencijala... je li to tužno? Ili lijepo? Znaju li ostali? - Čitam razglednicu, pažljivo, i vidim nećkanje, možda malo srama; onda odvažnost. Sada čeka na zaborav - on se događa postupno. Želim napisati "žao mi je," ali to bi bilo još gore, ili samo "predivno je!" kao netko nekome na onoj koja se zabunom našla u mojim rukama. Kutijama. Ova se čini još manje mojom. - (Vjerujem da se i ti povremeno zanosiš mislima za koje je odlučeno da su glupe.) |
