Što se sve moglo dogoditi i koliko potencijala... je li to tužno? Ili lijepo? Znaju li ostali?
-
Čitam razglednicu, pažljivo, i vidim nećkanje, možda malo srama; onda odvažnost. Sada čeka na zaborav - on se događa postupno. Želim napisati "žao mi je," ali to bi bilo još gore, ili samo "predivno je!" kao netko nekome na onoj koja se zabunom našla u mojim rukama. Kutijama. Ova se čini još manje mojom.
-
(Vjerujem da se i ti povremeno zanosiš mislima za koje je odlučeno da su glupe.)
Post je objavljen 13.10.2013. u 19:00 sati.