Prije sam mogla reći više jer sam imala manje toga za reći. Je li to moguće? Recimo ovaj blog. Sve je udaljeniji, kao i ja.
Odgovorit ću ti na poruku, danas nisam mogla. Jer nisam. Eto zato. Znam da sam okrenula leđa svemu, ali ne da mi se objašnjavati. Ne znam objasniti zašto me više nije briga za one stare stvari i zašto samo želim gledati nove i možda iskreno razgovarati. (Više nemam s kim. Takve se stvari događaju samo u zadimljenim pijanstvima.)
Ne želim te više nikada vidjeti, samo mi je lijepo misliti na sve ono. Sjećam se da si govorila kako te nasmijavam. A sada ja to govorim nekome kome je potrebnije, ali nije mi lako. Još uvijek mi treba potvrda.
Ovo je najsebičnije mjesto i želim mu se vratiti. Ne želim nikoga zavarati. Mislim da se moje zanesenjačke ideje gube u tvom raciju i želim ih spasiti ma koliko beskorisne bile.
Teško mi je išta reći, stvarno. I ovo. Ali evo.
Post je objavljen 23.09.2016. u 22:26 sati.