Mrvice o svemu

27.03.2006., ponedjeljak

Feljton – Najzagonetnije jugoslovenske ubice (4)


Čovek zvani Zmija
Zoran Pjanić se nalazi u kaznionici Zabela na odsluženju kazne zbog ubistva Baneta Dimitrijevića iz Beograda. Ponekad izlazi na vikend i priča da je nedužan

piše: Marko Lopušina

Ovo je priča Zorana Pjanića zvanog Zmija, osuđenika iz Zabele koji je bio na vikendu u Beogradu, zabeležena u tom hodu od slobode do zatvora, u ponedeljak uveče 15. aprila 2002. godine:
– Osuđen sam na 12 godina zatvora za krivično delo ubistva. Pitam se danas da li zaista toliko vremena treba da provedem u Zabeli? Neću da ocenjujem da li je ta kazna mala ili velika, jer presudom od 12 godina svrha mog kažnjavanja je valjda zadovoljena, ali mislim da posle odležane polovine kazne dalje robijanje nema smisla. Imam sada 42 godine. Kada bude trebalo da izađem iz zatvora na slobodu, 4. jula 2008. godine, imaću 48 godina. Da li je to dovoljno za novi život? – govorio mi je Zoran Pjanić i sam odgovarao:
– Ja se kao osuđenik osećam časno, jer sam časno i ubio. Bolje da do tog čina nije ni došlo, ali kad se već desilo, morao sam da se branim. Radilo se o napadu dvojice huligana na mene, koji su došli kod mene kući sa dva pištolja, ne da bi me častili čokoladom. Pištoljima se zna namena. I bilo je pitanje ko će danas da sedi u Zabeli – ja ili taj pokojnik.
Nisam poznavao pokojnog Branislava Dimitrijevića. Kasnije sam čuo da je bio kicoš koji je previše voleo devojke. I da su ga zvali Bane Soliterac, jer je bio veliki mangup na Voždovcu, u naselju Braće Jerković. Ja sam se tog oktobra 1994. godine upravo vratio sa ratišta u Beograd. Došao sam da se odmorim nekoliko dana i da se opet vratim na ratište.
Povredio je dostojanstvo
U mom stanu na Banjici okupilo se neko društvo, koje je doveo jedan moj poznanik, a među njima je bio i Bane sa svojim prijateljem. Njih dvojica su po mom stanu šetali sa pištoljima zadenutim za pojasom. Pipkali su sve živo i mrtvo naokolo. Sukob između nas isprovocirao je Banetov loš karakter. Činilo mi se da je Soliterac bio ili pripit ili drogiran. Povredio je moje gostoprimstvo.
Znate kako je, kada dođete u goste, red je da prihvatite i čašu vode ako vam je domaćin pruži, a ne da to odbijete, ustanete i tipujete po stanu. Zamolio sam obojicu da napuste moj stan. Da me je poslušao, bio bi živ, a ja ne bih bio u Zabeli.
Nisam znao da je Bane Soliterac baš toliko jak momak da je procenio da može da me odbije? A izgleda da ni on nije znao ko sam zapravo ja? On nije znao da sam mu ja nekoliko trenutaka pre toga skolonio ljude koje je imao ispred mojih vrata.
Sukob je mogao da se izbegne, međutim Soliterac je namignuo svom ortaku. Hteo je da me uhvate u unakrsnoj vatri. Mašio se za pištolj. Nisam znao da li poteže pištolj da mi puca u kolena ili u grudi. Mašio sam se i ja za pištolj, jer je bilo ili on ili ja. Sekunda je odlučila. I bio je zaustavljen. Metak ga je pogodio u glavu. Bio je mrtav na nogama... – nastavlja svoju priču Zoran Pjanić.
– Ja sam samo došao kući da se malo odmorim. Prešao sam jugoslovensko ratište od Dubrovnika do Pakraca, od Krajine do Istočne Slavonije. Bio sam vozač u gardi, vozio sam humanitarnu pomoć... Pucnjave mi je bilo navrh glave. I onda kod kuće naletim na momka sa tarzan-frizurom koji je iznenada postao ljut na mene i napao me.
Posle tog događaja napustio sam Beograd. Prijatelji koji su ostali u tom stanu sklonili su telo Baneta Dimitrijevića. Pokušali su da ga sakriju, da ga spale i unište... ali im to nije pošlo za rukom...
Zbog ubistva Baneta Soliterca za mnom je raspisana poternica. Zbog toga sam iz Srbije prešao u Rumuniju. Obukao sam se kao poslovni čovek, uzeo aktn tašnu, seo u voz i otputovao u Bukurešt. Iz Bukurešta sam prešao u Sofiju i tamo vrlo brzo otvorio firmu "99" i lokal, koji se takođe zvao "99".
Ušao sam u Sofiju sa 5.600 maraka, a za šest meseci sam imao čak tri firme. Prijatelji iz Bugarske su mi pomogli da se snađem i razvijem biznis. U Sofiji sam sretao malog Luku, Dugog, Ilijeva, Stojičkova i mnoge druge poznate ljude...
Bio sam dve godine u bekstvu. Uhapšen sam i osuđen. Već sam šest godina u zatvoru. Zbog tog čoveka izgubio sam osam godina života. Osuđen sam strogo na 12 godina robije, jer sam na sebe preuzeo odgovornost za pokušaj spaljivanja tela Baneta Soliterca. Hteo sam da zaštitim prijatelje, koji su tako nespretno hteli da mi pomognu.
Prijatelj Ljube Zemunca
Govoreći dalje o sebi Pjanić mi je kazao:
– Rođen sam 1959. godine u Herceg Novom u porodici oficira JNA, koji je kasnije bio i komandant kasarne. Moja majka je od Bojovića iz Nikšića, tako da u Crnoj Gori, ali i Srbiji, imam veliku familiju. U Novom sam završio osnovnu školu i maturirao 1978. godine. Upisao sam se potom na studije ekonomije, ali ih nisam završio, jer sam 1980. otišao u vojsku. Bio sam u Puli najbolji na ronilačko-diverzantskom kursu u mornarici.
– Nadimak Zmija sam dobio početkom osamdesetih godina, jer sam na desnom ramenu imao tetoviranu zmijsku glavu. Tu tetovažu sam uradio 1981. godine u Spužu, gde sam posle neke tuče u Kotoru bio zatvoren zajedno sa svojim drugom Ljubom Zemuncem i Rankom Rubežićem. Družio sam se sa pobratimom Milenkom Vujovićem, a kada sam bio mlađi, i sa Rankom Rubežićem i Ljubomirom Magašem. U to vreme tuče su bile uobičajena pojava u našem ponašanju, pa sam kažnjavan zbog tuča i zbog nanošenja telesnih povreda u tim tučama.
Vujović i ja, na primer, držali smo neko vreme red i mir u crnogorskim diskotekama. A to nije moglo da se radi bez tuča. Nas dvojica u suštini nismo bili takvi, ali smo se držali pravila – ko tebe časti čokoladom, ti njega častiš sa dve čokolade. A ko ti pošalje metak, ti njemu vratiš dva.
To je sve pitanje časti! Jer, ako si spreman za razgovor, za piće, za pozdrav ruka ruci, i to je čast. Ali, ako nemaš izbora, ako su se ta pravila promenila, jer je droga mnoge ljude pretvorila u zveri, onda nema više časti. Ljudi se po Srbiji i Crnoj Gori otimaju, ubijaju iz zaseda i sa leđa.
– Kada sam izašao iz zatvora Spuž, posle nekoliko meseci otišao sam u Nemačku – nastavlja Pjanić – i u Hanoveru sam upoznao Željka Ražnatovića, sa kojim sam često sedeo u restoranu "Stari Dubrovnik". Kasnije sam uz Željka upoznao i Radojicu Nikčevića, čiji sam "mercedes" vozio, i Đovanija di Stefana. Bili smo lepo društvo, pravi srpski plejboji. U Hanoveru mi je glavu zaludela manekenka Ines Kadriovski, kojom sam hteo i da se ženim.
Sredinom osamdesetih sprijateljio sam se sa Milenkom Vujovićem i potom pobratimio. Zajedno smo držali diskoteku "Admiral". A neko vreme imao sam poslao i u kazinima. Radili smo i u Kotoru i potom u Herceg Novom. Tada sam upoznao i zbližio se sa sestrama Barudžija i manekenkom Suzanom, koja je kasnije postala poznata po prezimenu Perović.
Život je, međutim, hteo da me jedna sasvim druga devojka Jasmina totalno osvoji. Venčali smo se u Dubrovniku, u Kneževom dvoru. Tada sam se ustalio u Beogradu i krenuo u svoj biznis. Otvorio sam 1991. godine u prestonici prvu agenciju za poslovnu pratnju, koja se zvala "Rolex". Tačno 38 devojaka i žena tada je radilo za mene. A onda je izbio rat. Moje prijateljstvo sa Željkom i vera u srpstvo odveli su me u Srpsku dobrovoljačku gardu. Postao sam major SDG-a sa legitimacijom broj 007.
Tu sam uz Željka Ražnatovića upoznao i Borislava Pelevića, i Copeta, i Bojketa, i Šucu, i Kaljavog, i Čačka, i Radeta, i Cecu. Oni su mi strašno pomagali. Željko me redovno posećivao. Željka, međutim, više nema, ali ja sam ovim ljudima ostao veran. Zato sam na levom ramenu istetovirao Željkovo ime i prezime i grb Obilića...
– Situacija u kaznionici Zabela danas je strašno loša – završavao je svoju priču Zoran Pjanić iz Zabele. – Ovde borave ljudi koji su željni slobode i ljudskog dostojanstva. Šta se, međutim, dešava? Albanci dobijaju amnestiju, odlaze svojim kućama kao slobodni ljudi ili ih premeštaju u zatvore koji nisu uopšte strogi, a mi Srbi ne dobijamo ništa. Država ne brine o srpskim osuđenicima i mi zato nemamo čemu da se nadamo.
Ostalo mi je još šest godina zatvora. Verujem da ću izaći ranije. Moji prijatelji se bore da dobijem oprost dela kazne. Kada izađem iz zatvora, prvo ću da gledam da odem nekud sa porodicom da se odmorim i da budemo zajedno. Želim da odem u Herceg Novi da vidim majku i more.

- 13:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga





http://www.burzum.org/img/burzum.jpg

Free Counters

hit Counter

"Ubojica nekoć bijah ja
Šta ubija za pogled kriv"

The True One

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

'Lo there, do I see my Father.
'Lo there, do I see my Mother and my Sisters and my Brothers
'Lo there, do I see the line of my People...
Back to the Beginning.
'Lo do They call to me...
They bid me take my Place among Them...
in the Halls of VALHALLA, where the Brave may live...
FOREVER!!!!!

CURRENT MOON





HEDWIG AND THE ANGRY INCH lyrics





MEGADETH lyrics





TYPE O NEGATIVE lyrics





TYPE O NEGATIVE lyrics





STORM lyrics






Linkovi

There is no pain like that of desire
Is there are no difference
between woman and fire
One burns the spirit
the other the flesh
Is sex worth the price
of a certain death?


ABRACADABRA.[

By _Abracadabra_ we signify
An infinite number of things.
'Tis the answer to What? and How? and Why?
And Whence? and Whither? -- a word whereby
The Truth (with the comfort it brings)
Is open to all who grope in night,
Crying for Wisdom's holy light.

Whether the word is a verb or a noun
Is knowledge beyond my reach.
I only know that 'tis handed down.
From sage to sage,
From age to age --
An immortal part of speech!

Of an ancient man the tale is told
That he lived to be ten centuries old,
In a cave on a mountain side.
(True, he finally died.)
The fame of his wisdom filled the land,
For his head was bald, and you'll understand
His beard was long and white
And his eyes uncommonly bright.

Philosophers gathered from far and near
To sit at his feet and hear and hear,
Though he never was heard
To utter a word
But "_Abracadabra, abracadab_,
_Abracada, abracad_,
_Abraca, abrac, abra, ab!_"
'Twas all he had,
'Twas all they wanted to hear, and each
Made copious notes of the mystical speech,
Which they published next --
A trickle of text
In the meadow of commentary.
Mighty big books were these,
In a number, as leaves of trees;
In learning, remarkably -- very!

He's dead,
As I said,
And the books of the sages have perished,
But his wisdom is sacredly cherished.
In _Abracadabra_ it solemnly rings,
Like an ancient bell that forever swings.
O, I love to hear
That word make clear
Humanity's General Sense of Things.


SABLAST

Ko anđeo zvjerskih zjena
Nećujan u gluhoj noći
Ponovno ću s pratnjom sjena
Tvom krevetu draga doći

I cjelove ću ti darivati
Hladnije od mjesečine
Ko zmija ću milovati
Zatravljen tajanstvom tmine

A kad dođe jutro mrazno
Moje mjesto bit će prazno
Sve dok zvijezde noć ne jave

Jedni vladaju dobrotom
>>Tvojim tijelom i životom
Ja ću vladat jezom strave....

by. Charles Baudelaire

Seven deadly sins
Seven ways to win
Seven holy paths to hell
And your trip begins....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Sve dubine ljudske tame.....