petak, 27.11.2009.
pramen zraka
Predah od tmine dana
Neispunjenih želja i tragičnih slika
Tražim u samotnom kutku svoga stana
Stišavam oluju u samom trenutku svoga lika
Ovdje i sada ne očekujem više ništa
U mojoj glavi dolazi do klika
Nema više pazli ni slika
Borbe na šahovskom polju i
Vode zasićene solju
Sam sam i stvarno mi ništa ne treba
Oko mene ništa doli mraka
Boje sam svijetla, pramen rijetkog zraka
I mene više nema,
nema više «moga» tijela,
Odričem ga se, svijetlost bijela
sada znam da vječnost sam cijela...
naslov : U k::::!
Srce voli, razum se bori.
U kurac. Koliko vas je u mojoj glavi?
Koji je u pravu a koji u krivu,
Zašto lažete sami sebi
Da neke stvari nikad napravili nebi
Gdje je nestao ja koji poznaje istinu?
Ono što želim neprihvatljivo mi je
Ne želim, što mi se događa, nesagledivo je
U kurac.U kojem smjeru lete laste...
Pao sam, u mrtvo more
Gorim iznutra, od dubine tlaka
Ne vidim, nemam oči
Za taj kojeficijent mraka
Gutam vodu, hladna je ko vatra
Napokon slobodan, ostao bez zraka...
Koja sloboda je osjećati ništa
Tuga, radost, isti kurac
Magla, mutan pogled
Kamen, pustinja u srcu
Istina, tko to zna?
C2H5OH
tema ovog posta je dobri stari alkohol , toliko ću biti dobar, pa u jednu ruku i zbog recesije, objasniti vam kako si doma napraviti cugu za vikend, ne toliko što je jeftinije nego iz gušta koji vam daje svaki gutljaj spoznaje da ste ga sami napravili 
evo najprije nešto malo filozofiranja iz wikipedije o posve jednostavnom postupku:
Alkoholno vrenje je najstariji način dobivanja alkohola. U tom procesu se, uz katalitičko djelovanje enzima kvaščevih gljivica, ugljikohidrati pretvaraju u etanol.
Etanol se u pićima dobije djelovanjem kvaščevih gljivica na šećer u ječmu (pivo), grožđu (vino), te ječmu, kukuruzu ili raži (viski). Fermentacija se prekida kada je volumni udio alkohola 16 %, jer koncentriraniji alkohol djeluje na aktivnost enzima. Pića s više alkohola se dobivaju destilacijom. Okus pića potječe od manje količine dugolančanih ugljikovodika, aldehida, organskih kiselina i estera.
..znači napravit ćemo cugu jednostavnim postupkom koji se zove alkoholno vrenje ili fermentacija ( kako nam i gore pametna wiki kaže u tom procesu se ugljikohidrati/šećeri iz voća uz pomoć kvasca pretvaraju u alkohol i pri tome oslobađaju ugljični dioksid, i sve to ide kako treba ako nema prisustvo zraka-jel onda nastaje ocat)
formulica ide ovako ako nekom ima koristi 
C6H12O6 (+enzim) --> 2CH3CH2OH + 2CO2
*potrebni sastojci : neko voće (najbolje je grožđe jel sadrži najviše glukoze ali mogu i banane, kruške, šljive..), šećer, kvasac (imate ga u karticama od 7gr, suhi kvasac ako neko nezna vam izgleda kao prašak ali malo krupniji), voda
*potrebna aparatura : gumena cijev za vodu od pola metra (dok susjed zalijeva vrt odrežite komad, neće mu falit), jedna malo veća boca sa širim grlom ili kanister sa čepom (dobro je da bude dovoljno široko kad budete stavljali sastojke unutra), jedna velika i još jedna mala čaša, gaza ili neko cjedilo
postupak ide ovako..uzmete kanister ili tu veliku bocu i upaljačem ili cigaretom izbušite rupu pri vrhu 
kako bi kasnije mogli kroz nju provući cijev koja će odvoditi ugljik dioksid dok fermentacija traje 
, ali pazite da cijev koju gurate unutra dobro dihta i da pored nje kroz rupu koju ste napravili ne prolazi zrak, i cijev gurnete samo centimetar, dva u bocu da tekućina i pjena ne ulaze u nju nego samo plin, i kao što vidite zatvorena je čepom, uzmete manju čašu od dva deci i napunite je do pola sa vodom (ja sam ovdje odrezao drugu bocu na pola i napravi čašu) 
..e sad je potrebna aparatura gotova, sad uzmite voće, ja sam za litru cuge uzeo jednu bananu, jednu krušku i malo grožđa, ali je svejedno koje uzmete, sve ovisi o okusu, želite li čisto vino ili neki multivtaminski napitak 
, stavite u neku posudu, stavite unutra pet žlica(za juhu) šećera i sve to dobro smiksate (prije vam se sve to pretvori u alkohol ako je usitnjeno), u vašu bocu (onu sa rupom) nasipate na dno jednu žlicu (isto za juhu) suhog kvasca i preko toga usipate onaj miks voća, onda po tome još pola jušne žlice kvasca i na kraju nalijete pola lite tople vode (pazite da ste uzeli dovoljno veliku i široku bocu tako da vam sve to šta ste stavili ne prelazi dvije trećine boce da vam se pjena koja će se stvarati ne dolazi do cijevi na vrhu boce jel ta cijev je za izlaz plina), i sve to dobro promiješate, začepite čepom, a drugi kraj cijevi stavite u malu čašu sa vodom (tako da ni kroz nju nemože ulaziti zrak nego samo plin izlaziti pa će te tokom fermentacije čuti balončiće kako izlaze iz vode), to izgleda nekako ovako 
e sad, bitno je da vam to stoji na toplom (ja sam stavio pokraj radijatora) jer se fermentacija brže odvija, znači ako je na toplom, za dva dana će te imati gotovu cugu od nekih 10 - 15 % alkohola, ako nije na toplom trebat će malo duže...nakon dva dana ili kad ocijenite da je cuga spremna procijedite je kroz gazu u neku bocu i uživate....
mislim da jednostavnije nisam mogao objasniti, pozz svima 
četvrtak, 26.11.2009.
Al + HCl(aq) = BUM!!!
..kako nam dolaze praznici, veselje i dobra atmosfera su u zraku..jedan dan prolazeći ulicom namirisao sam još nešto što je probudilo mnoge uspomene iz djetinjstva. bilo je to vrijeme domovinskog rata i većina roditelja je bila bez posla (kao i danas na žalost malo se toga promijenilo) pa za vrijeme praznika nismo imali dovoljno novca za ono šta svako dijete čini sretnim u to doba godine...što veće i što jače petarde i ostala artiljerija. sjećam se da sam puno puta molio djeda mraza da mi za božić donese dinamita ali nije cuo moje molitve. i tako smo se mi, djeca iz ulice, morali snalaziti s onim šta smo imali...
a to je šta drugo nego Al + HCl(aq) + plastična boca coca-cole
..naravno, tek kasnije sam razumio što to je i zašto dolazi do takve reakcije, a reakcija do koje dolazi miješanjem kiseline i tog metala pod tlakom je mala eksplozija, pravo malo kemijsko oružje..
znači, uzeli bi praznu bocu od pola litre coca-cole, napunili je solnom kiselinom koju danas mozete kupiti u bilo kojem supermarketu i unutra ubacili aluminijske folije, brzo začepili bocu i bacili je što dalje..i evo ti reakcije, solna kiselina razgrađuje(nagriza) aluminij, dolazi do oksidacije i grijanja i kako se pritisak od zraka koji se oslobađa nema više gdje širiti, boca bi eksplodirala, komadi plastike bi po svuda letjeli, kiselina bi se prolijevala i nagrizala sve na šta bi pala a otrovne para koje se šira jel dolazi do zagrijavanja pri reakciji bi ozbiljno ugrozile svačije dišne sustave u blizini nekoliko metara..
..i to je to, tako smo se mi zabavljali u mladosti.
još želim da upozorim svakoga da je ovaj text pisan samo informativno i da je taj postupak opasan i ne preporučam da izvodite takve pokuse jer ne odgovaram za nečije posljedice ako odluči ovo izvesti nasuprot mog upozorenja.
my colorful dream (jer sam) "budan sanjao"
Tama je progutala još jedan dan, napokon...
Iznad mene zvijezde, male florescentne pribadače na ploči nebeskog beskraja.
Čarobno ništavilo i zvijezde, samo zvijezde.
Mjesec se jedva nazire, samo četvrt urezana poput srpa. Podsjeća na nekakvu ležaljku.
Možda na njoj ponekad počiva ribić, a zvijezde su ribice -odlutah...
Međuprostoru zvijezda nema kraja.
Ja, Adam, trčim u krug bez cilja.
Kažu da ako se izgubite u šumi i nemate nikakve orijentacije, uvijek se vrtite u krug ma gdje skrenuli jer, znanstveno dokazano, to se događa zbog strukture tijela i njegove povezanosti sa mozgom u kojem je jedna strana tijela više razvijena pa nas prirodno vuče na jednu stranu. Ne bih se složio, nikad se nisam niti slagao sa znanosti. Mislim da imamo unutarnji kompas, promatrajući životinje povezah. Taj kompas služi kao vodić dan od više sile, da ako se izgubimo ne zalutamo nego nas vrati na početak i da nam šansu da krenemo ispočetka. Kako lijepo od nje –odlutah opet...
Trčim bez cilja, bez kraja kao ni beskonačnost međuprostora zvijezda tako ni moj krug nema kraja. Bez krpa na sebi, kao od majke rođen upijam svoje kraljevstvo nebesko i pratim sjenu koju pravim uz pomoć prijatelja mjeseca. Kako kružim ona kruži oko mene. Sad je ispred, sada iza, a špica je uvijek u korijenu moje savršene kružnice. Mandala.
Sjetih se sokolova, praveći nevidljive kružnice, koji se bez straha, sa vjerom i potpunim povjerenjem predaju strujama vjetra da ih nosi nebesima.
To me podsjeti na san koji sam bezbroj puta kao dijete sanjao. Letim, ali ne kao sokolovi već se postepeno penjao u visine snagom misli. Udahnem duboko, istovremeno zamahnem rukama te se vinem par metara u zrak, zadržim lijepe misli pa ponovim postupak. Gustoća zraka je bila jednaka vodi i nije puno trebalo da letim. Kako zadržavam zrak i lijepe misli o lijepotama ovog svijeta, prijateljima, ljubavi, lebdim nepomično u zraku i ne padam. Nevjerovatno je kako malo treba da bi čovjek letio. Ljubavi, malo zraka i nema ograničenja, blokada, teških cigli koje bi me vukle na tlo. Potpuno čist i slobodan, lagan sam kao pero.
Drugi san sam također letio ali ovaj put sam skakao sa mjesta i po trideset metara u dalj. Radio kojekakve vratolomije i kolute u zraku. Koji puta bi trčao vodoravno po zidu koliko bi htio kao da sam u sporazumu sa silom težom, kao da za mene gravitacija ne vrijedi.
Zbog svoje čistoće srca majka zemlja dopustila je da zaboravim na gravitaciju, pa neznajući da ona postoji za mene nije niti vrijedila. Nisam se mogao vinuti u međuprostor zvijezda i to me je činilo nezadovoljnim i budilo dječačku radoznalost. Što je gore? Zašto nemogu tamo?
Dali je gore bog ili nešto slično?
Teško sam se budio znajući da se moram suočiti sa silama koje ograničavaju ovaj svijet. Zašto ograničenja?-često bi se pitao jutrima. Dali uopće postoje ograničenja ili su ona samo proizvod našeg uma. Sami sebe ograničili. Dano nam je dobro i zlo, raj i pakao, vjera i strah. Od kada padosmo u adamov san, stvorismo strah. Sami se ograničišmo, vjera u strah i neuspijeh, obrnuta vjera, vjera u zlo, a ne dobro. Što me navodi da zaključim kako ograničenja ne postoje, pakao sami stvorismo. Još uvijek sanjamo, snovima se budimo.
prvi post :P
pozz svima!
...kako ima milion razloga za otvaranje ovog bloga kao i tematike koje zelim razraditi ovdje i podijeliti sa vama,
teško mi pada na pamet o čemu bi prvi post trebao biti, koja bi tema bila dovoljno dobra za prvi post da ujedini
i predstavi sve one koji ga slijede.. i tako sa zaključkom kako je to nemoguća misija odlučio sam se za jedan
dio iz fausta koji iako nema direktno veze sa budućim temama ovoga bloga, meni je vrlo drag..pa evo:
CHORUS MYSTICUS:
što je nedostižno stvarnost tu posta.
A neopisivo
Tu čin je već.
