petak, 27.11.2009.
pramen zraka
Predah od tmine dana
Neispunjenih želja i tragičnih slika
Tražim u samotnom kutku svoga stana
Stišavam oluju u samom trenutku svoga lika
Ovdje i sada ne očekujem više ništa
U mojoj glavi dolazi do klika
Nema više pazli ni slika
Borbe na šahovskom polju i
Vode zasićene solju
Sam sam i stvarno mi ništa ne treba
Oko mene ništa doli mraka
Boje sam svijetla, pramen rijetkog zraka
I mene više nema,
nema više «moga» tijela,
Odričem ga se, svijetlost bijela
sada znam da vječnost sam cijela...
