Karota ludens

Danas je neki usran dan u kojem nista ne uspijevam obavit onako kako hocu. Uz to sam se jos i smrzla ko cipka. Garant cu doc na Vjestice i ako ne budu rasprodane karte (ne, ne idem sad po karte jer nemam s kim, a unutra mi se ne stoji solo uru i po vrimena, i ne pitajte zasto nisam kupila karte dan ranije jer je odgovor zato sto sam retaj), u najboljem slucaju ce me netko isciketat i prolit pivom. I onda kontam sto je.. naravno, utorak je. Najgluplji i najodvratniji dan u tjednu. Vec sam naziv utorak mi izaziva negativne asocijacije.

U proslom zivotu bila sam macka. Sto posto. Osim sto patim za toplinom i suncanim danima, predem kad me se ceska, volim trljati glavu o druge ljude i grebem kad mi se prohtije, ponekad sam sebicna, samoziva i jaaaakooo egocentricna. Uostalom, to ste mogli procitati i u ovoj kucici s gornje lijeve strane. U prilog mojoj tvrdnji ide i nekakav cudni strah da ce me ugrist pas (ne bojim se pasa, al uvijek nekako kontam da ce me jednog dana neki od njih ugrist iako mi se to jos nikad nije dogodilo). Drugi moj strah (ovaj je i pomalo panican) je strah da mi ne pukne kraljeznica. Isto tako ga imam od najranijeg djetinjstva (dok sam kao klinka isla na gimnastiku imala sam velikih problema s prekobacivanjem unatrag upravo zbog tog blesavog straha).

Dakle, u proslom zivotu bila sam macka. Zivjela sam tako sretnim macjim zivotom od veljace do veljace, a onda me se tog kobnog utorka docepao neki pas i slomio mi kicmu.

Mozemo se mi sprdat na tatu, ali onda moramo i na sebe. Sestra i ja smo imale par kulinarskih gafova prosli tjedan, bilo bi steta da ih ne zapisemo.

Gaf broj 1
U nedostatku jogurta i limuna koji su mi trebali za umak uz piletinu, pokusala sam ih zamijeniti vrhnjem i sokom od mandarina.
2/5 - jestivo

Gaf broj 2
Jucer je Kruska u sufigane tikvice (da, da, cijelo vrijeme smo se smijale kako bi ih trebale naribat) greskom dodala cimet umjesto papra.
4/5 - neobicno, ali solidno (nije bilo puno cimeta)

Gaf broj 3
Ovo jos nije gaf, ali bit ce. Naime, baka je skuhala krumpire od kojih bi trebalo napravit pire. Buduci da namjeravamo rucat tek za nekih sat-dva, ne da nam se jesti hladni pire pa sam predlozila da ga napravimo s vrucim mlijekom. Kruska je zgranuta, a meni se ideja ne cini losa. Vidjet cemo kako ce to ispast.


Najjaci od svih gafova ipak je onaj kad smo sestra i ja dale novo znacenje poslovici "tko tebe kamenom, ti njega kruhom". Nas kruh u koji smo umjesto kvasca dodale prasak za pecivo bio bio je idealno hladno oruzje. Eeeee, a isti dan smo napravile i bolonjez umak bez pomidora...

Naslov posta zapravo je naziv zbirke recepata koju moja mama ima spremljenu u kuhinjskom ormaricu medju brdom slicnih kuharica i kulinarskih prirucnika koje se nadam jednog dana trajno posudit kao sto sam to vec ucinila s brdom knjizurina iz roditeljskog doma. Moje svojatanje zajednickih knjiga svih mogucih sadrzaja, od enciklopedija i monografija do romana, zbirki novela pa cak i slikovnica dovelo je do toga da je mama pocela kao kobac vrebati cak i na trilogiju Gospodara prstenova, a kamo li ne na one sve divne knjige recepata koje svakodnevno koristi. Ima tu svega: od kuharica slikovnica za male glupane pocetnike do velikih knjiga samo o zacinima ili prabakinih rukom ispisanih recepta za kolace. Da, moja mama obozava kuhat i kuha fantasticno. Kako ni baka, tatina mama, nije daleko od toga, nije ni cudo da je kulinarsko umijece mog tate stalo na obroku zvanom "jaje na sto nacina".

Buduci da mama u zadnjih godinu-dvije dana stalno klipsa po nekakvim terenima, to je nagnalo mog tatu gurmana da se, umjesto da nazove dostavu ili zagrije jedan od njenih ruckova koji stoji zamrznut u frizideru, baci u eksperimentiranje s termickom obradom ziveznih namirnica. Kazu ljudi da nikad nije kasno, ali u njegovom slucaju se ne bih bas dala kladit. Da je bar uzeo koju od onih kuharica, ali ne, on je kao neko veliko dijete - sve mora sam isprobat.

Dok mi je mama prepricavala ovu pricu, toliko sam se tresla od smijeha da sam iduca dva dana imala upalu trbusnih misica. Da nije istinita, mislila bih da se radi o jos jednom "muskarci su ovakvi, zene onakve" Klikovom pretjerivanju. Pa krenimo:

Rutvica ima divan post u kojem se obrusava na "lifestyle" casopise. Zadnji put sam se toliko smijala nekom tekstu prije pola godine kad je Zrinka opisivala svoju maturalnu veceru. Procitajte, a usput joj cestitajte i rodjendan :)

Pricala sam s nekim Portorikancem, bio mi je bezvezan, ali barem sam ga razumjela za razliku od svih onih Katalonaca, a i volim pricati sa strancima. Taman kad sam se spremala otkantati ga i iz odjela za pusace kluba u kojem smo bili, a kojem ne pamtim ime, prijeci na nepusacki plesni podij, pojavio se njegov brat. Nakon sto sam se dovoljno pribrala da zatvorim celjust koja se od odusevljenja razjapila do poda, mrdnula sam guzu i napravila mu mjesta do sebe. Stariji je negdje otisao videci da ne moze vise komunicirati ni sa mnom ni s njim jer buljimo jedno u drugo ko telad u sarena vrata. Proveli smo vecer, bolje receno ostatak veceri zajedno, vise se ljubeci, manje pricajuci (da, da, cak i ja). Zapamtila sam mu ime po cokoladnim bombonima. Kad smo se dogovorili da se cujemo sutra, buduci da moj mob nije radio (jebo mater teleu i roamingu), ja sam mu briljantno uspila uvalit krivi mail: korisnicko ime hrvatskog maila, a nastavak sa gmaila. Jos se jadan cudio kako to da adresa nije zauzeta. Ups, skontam ja, krivi mail, i nekako mu s kemijskom koja nije vise radila nacrckam pravi (da je bilo bit inteligentna pa pokupit njegov). I danas zakljucim da sam ga u nekoj navali ciscenja ovih dana vjerojatno pomela sa spamom koji mi dolazi u neogranicenim kolicinama. Pisem si tri boda u malu crnu tekicu. Bravo Mrkva. Bravo.


O Barceloni cu sljedeci put, moram sredit fotografije.