Naslov posta zapravo je naziv zbirke recepata koju moja mama ima spremljenu u kuhinjskom ormaricu medju brdom slicnih kuharica i kulinarskih prirucnika koje se nadam jednog dana trajno posudit kao sto sam to vec ucinila s brdom knjizurina iz roditeljskog doma. Moje svojatanje zajednickih knjiga svih mogucih sadrzaja, od enciklopedija i monografija do romana, zbirki novela pa cak i slikovnica dovelo je do toga da je mama pocela kao kobac vrebati cak i na trilogiju Gospodara prstenova, a kamo li ne na one sve divne knjige recepata koje svakodnevno koristi. Ima tu svega: od kuharica slikovnica za male glupane pocetnike do velikih knjiga samo o zacinima ili prabakinih rukom ispisanih recepta za kolace. Da, moja mama obozava kuhat i kuha fantasticno. Kako ni baka, tatina mama, nije daleko od toga, nije ni cudo da je kulinarsko umijece mog tate stalo na obroku zvanom "jaje na sto nacina".
Buduci da mama u zadnjih godinu-dvije dana stalno klipsa po nekakvim terenima, to je nagnalo mog tatu gurmana da se, umjesto da nazove dostavu ili zagrije jedan od njenih ruckova koji stoji zamrznut u frizideru, baci u eksperimentiranje s termickom obradom ziveznih namirnica. Kazu ljudi da nikad nije kasno, ali u njegovom slucaju se ne bih bas dala kladit. Da je bar uzeo koju od onih kuharica, ali ne, on je kao neko veliko dijete - sve mora sam isprobat.
Dok mi je mama prepricavala ovu pricu, toliko sam se tresla od smijeha da sam iduca dva dana imala upalu trbusnih misica. Da nije istinita, mislila bih da se radi o jos jednom "muskarci su ovakvi, zene onakve" Klikovom pretjerivanju. Pa krenimo:

