mriza zivota

subota, 29.09.2012.

Ne zatvaram oči...

................

Bila je mladost
i zora rana
jedan za drugim
u tihom hodu
s olujom u srcu
u izrešetanom brodu-
potonuše...
Nit glasa,nit jeke
samo stopa stopu slijedi
put nebeske zemlje
daleke.

Mili moji sokolovi
nemam dara za slikanje,
ali stihom mogu reći;
da ne postoji Sunce
nitko mi neće solit!
Kroz Vašu djecu
djela će pjesmom se orit.
Ne zatvaram oči
moja tugo,
suzu radosnicu
puštam ti niz krilo,
svatko će od nas
ka svojoj duuzi
ma kako teško-
bolno bilo...

srijeda, 26.09.2012.

Kad se dohvatim...:-))

kad se krša ,loma dohvatim,malkoc rezerv dijelova i ostavim,
al sve u svemu ispalo je,ma baš onako kako trebalo je..;-))

Prije nego što krene,pruži joj ruku
za dodir čvrst ,
samo će jastuk od snova,mjesečev most
na grebenu uspomena biti
posljednji gost.
Gledaj u njoj kako modro nebo treperi
kako zviijezde zlate i dišu,
osluhni dušom valova pjesmu
i vidjet ćeš kako se pjesmom njišu.

/ za KVINI od srca /

nedjelja, 23.09.2012.

Panovčice,e...;-))

Izabela bela je zaželjela naučiti kao izraditi "Petar Pan" papučice,a kako nisan baš u objašnjavanju neš posebice jaka, ispala bi to ajme Krležijada, bilo mi lakše napravit ,pa evo;

jedan kvadratić uradi prvoo!:-)

pa dva put po osam ( za svaku po osam )

spoji i goootoooovooo:-)))

za tople nogice i topao san,nannnaaa,papappaaa:-))

..............................

mali dodatak;

a kako sam ovih dana i srcem i dušom uz udrugu "Leptirići",
isprika svima što me nema onoliko koliko bih željela u svojim vodama,.

utorak, 18.09.2012.

Mila dušo...;-))

Kad se sitin mila dušo
rumenila lica tvoga,
tad ne bumbin druga vina
nego samo crvenoga.
Ali kad mi na um dođu
tvoje crne oči
onda guslin, niš ne radin,
samo crno vino točin.
Pa ti pijen, pivan ,plačen
od žalosti i milina,
pa kad pođen, j a posrćen
od jubavi i od vina.
A s ponistre tvoja majka
gleda na me pa se podrugiva;
-Ne smijte se šjora File,
tom je vaša Luce kriva!-

nedjelja, 16.09.2012.

Đet-set momče:-))

Mati bi mu bila mati,ali rađe je bila „dama“,otac bi mu bio otac,al slučajno bio „mama“.Vridan otac steka svega,a mati je tresla kesu dižuć noscu u visoko sanjajući o đet-setu.Mali Ivo bio maza ko da je ima milijuna...Rastao je on pa tako ko šta rastu dica mazna;sve je ima, ništa čuva,trbuj pun, a glava prazna.Ljubila ga mila mati ko što „dame“ dicu ljube i često ga svitovala:-Samo đetset moj golube“-A Ivo se zahuktao i francuski već štrebeca,od Ivana eto Žaka,nema veze što ubire keca.Tu se može bar pokazat ko je bogat,ko siroma,kad se ofuren vrati doma izigravat „Galantoma“.U lito mu dugo vrime pa po kući gunđa,suje,p a ga mati na put spremi da joj sinak „luftštrasuje“.,pa mu u žep novce složi mati „dama“,otac mama,al se mama ljuto znoji, a sin Ivo klobuk krivi,putovaće u svit sutra;vitar će ga u svit nosit,vitar s vana i iznutra...
Dal je steka kakva zvanja?A zar njemu zvanja treba?Ošo,prošo,vratio se,prazna kesa,prazna glava.Pitaju ga šta je vidio,a on priča o baletu,o pariškom polusvijetu i njihovom toaletu,a kod kuće otac znade št a ga lupa, šta ga tuče, zašto kaput –nema-nosi,zašto kuka i jauče.Blaga nesta, dug se traži,danas-sutra kraj je svemu-sad i mama već uzdiše.
A šta sinak-blago njemu?Đet-set momče samo zviždi,niti ore ,niti žanje,jedan „loz „ mu sve imanje,dobitak mu sve uzdanje...

subota, 15.09.2012.

Jedrenjak:-))

Sve što dublje u Te gledim primajući vitar u se,sve to više, sve to jače,duše naše slivaju se.Mahom dođe mom pogledu pa ne mogu razaznati ;di li mi je moja Tejka, a di li je Modrobradi?Di otplovi Leo-sine?Tražim koću Velikoga,jest ona je-al je nova-izbrazdana likovima novih nekih sudrugova.Tražim tunju svoje Vide pa Ninoške moje vile,spojile se ,spojile se ,kud li da su i neka su s puno sriće odjedrile. Kliknem;Dalee,Dinoo,Ljubee,Lillii, Franeee,Jeereee,druzi,dico, srićo moja i mora bi da se suše kolika je Barka ova.Kroz vas samo valja proći,mogu li s e s vama sliti i kad nema blogoraja i tad ćemo jedno biti.

Evo vijenca ovog stiha koga vama počeh viti,sam od sebe raspleo se-sve vas može zagrliti.Ne mogu ga uvis bacit p a nek stoji,neka njega, neka stoji kao Jidro moga plova i vašega...

petak, 14.09.2012.

Primorkinja Rada

Svakog jutra i večeri poslije sna i rada na obali morskoj čeka
primorkinja Rada.Gleda u te modre skute za kim val taj traga,
na te skute ispratila svoga Jeru Rada.Još ga nema,ne vraća se,
a nju zebnje vuku-Ovo je mjesto njozi sveto,tu joj stisni ruku.
Tu joj rone ove riječi Jere milenoga:-Nadaj mi se ljube moja,
majko čeda moga!-Gleda Rada more sinje,more ljubi Radu,navikli se,žive oni u valovnom skladu.A more joj diše plimom i osekom gudi,isto tako,isto tako ko i njene grudi.Blude morem povjetarci nevidljive sjeni-Isto tako,isto tako uzdisaji njeni.Na moru ćeš uvijek vidjet svakakavih brodova-
isto tako plove Radi morem njenih snova. Posestrila se s morem sinjim
u javi i sanju;srodila se s morem sinjim u dugom čekanju.Ona nosi podno srca nosi plamen-roda živa-sinje more u dubini njega vječno skriva.

četvrtak, 13.09.2012.

Led-Edenim

Samac sjedi Led-Edenim na tom valu svilenome,bijela mu je perka pala
po dušeku plimnome.Nekada su i te oči žeravice žive bile,sad u plimi od obrva
žerave se utopile.To je lice ruža- koralj bila,al u davno neko doba,sad je lišće žuto smilje
što izniklo blizu svoda.To je srce bilo čilo ,-oj mladosti,bajko mila,oj godine ,burni vjetri polomiste dupin- krila!Orkan puši oluju mu pravu,dim se diže,dim se muti,
stvaraju se , čaraju se silni vali i koluti,a iz svakog viri njuškac;njuška divna,njuška sjajna,milostiva,žalostiva,ponosita,sjetna,bajna.pa se smiješe bajna njuškca iz okvira valna dima,dršće,strepi star Led-Enim,maglica pred očima. -„ Oj Ivana,zdrav ti Ivo,oj ti Vjeko,suho zlato, sijećal te se onih sata?Uf ti Peška,travko tanka,oj ti Tajko- crno oko,oj bezdano Ano,Ano-Đurđijanko sijećaš li se one noći?Uf ciganče Anđelijo crna koso ,bijele grudi,jednom te je opazio,al te nikad ne poljubi.Sve je drage razgonio,a rad svoje rane ljute;-Uf ciganče Anđeosko zaboravit ne mogo te, pa uzdahne stra Led-Enim,raspršta se igra dimna,sunce sinu, sunce spazi -uginula Led-Enima.

utorak, 11.09.2012.

Jeka

„Otac i njegov sin penjali su se planinom. Iznenada, sin se spotakne i padne, ozlijedi se i vrisne: „Aaaaauuuuu!“ Na svoje iznenađenje, negdje iz planine začuje glas koji ponovi: “Aaaauuuuu!“

- Tko si ti? – upita mali radoznalo.
- Tko si ti? – stigne odgovor.
- Strašan si! – zaviče opet klinac.
- Strašan si! – odgovori planina.
- Kukavico! – vikne mali.
- Kukavico! – ne osta mu planina dužna.
- Tata, pa što je to? – upita oca.
- Pazi sad sine – reče otac umjesto odgovora i zaviče:
- Najbolji si!!
- Najbolji si!! – vrati mu planina, a otac nastavi...

/ Iz knjige “ U potrazi za čarobnom svjetiljkom /

ponedjeljak, 10.09.2012.

Više vrijedi...:-))

/ kad Šeširić inspirira...:-) /

Glediš jeli, moga špiljca
ti plovašice prava
ne znaš jeli greben, il je tica
ne vidiš bez naočala!:-)
Tica to je ronilica
skidaj sad te oke-čari
kad ne možeš se nagledati,
a ti hajde ovdje desno
pa pazari.
I ne pitaj za Modriša
da li valja?
Nemaj brige,nebi bio
on kod ove sike.
Ne možeš ga nit u jednoj
naći vali
samo ona eto ne zna
kako da ga hvali.
Da ga pospe suvim zlatom
onaj tko ne štedi
još i onda njoj kumice
ovaj špiljac više vrijedi...:-))

petak, 07.09.2012.

Ajme krša, ajme lom...:-)

Aaaa,kojeg krša,
koji lom?
Kutijica pade
puf o beton!
Sad kom nogcu,
a kom rukcu -
bit će posla dosta,
al nek brate glava
na ramenu osta.
Njeguj pjesmu mili rode
preko ove modre vode,
ona draga mora biti,
biti čista
baš ko zvijezda u visini
što se blista
mora biti valom dana
burovita
dušom svojom plahovita,
neka teče iz dubina
srca svoga raana,
takva pjesma nek osvaja
neka bude boljci hrana.

srijeda, 05.09.2012.

Tu je negdje:-)

Duboko ispod vala noćna,
pod grebenom, onkraj žala
lijepa božica iz svog vodenog stana
u ljušturi školjke svira svoj zov
dok zvuci tanki,moćni
začarano dnom ka površini plove
maleni konjici spremaju obor svoj,
međ mnoštvom riba
u pratnji dupina
evo ih u stroj
spremnih za još jedan boj.
Kazaše im čudne ribe
još čudnijeg pjeva
kako tu je negdje
mrkla građevina sjela
pa će opet junaci u plov
flota cijela
poslušat će zov.:-)

utorak, 04.09.2012.

Šapat

Poljupce,poljupce konjica morskog
šapatom želi duboko pod vodom
dovoljno glasno da zvjezdica čuuti
smijeh svoj tihi pod tim svodom
zvukom mora duboka i plava
vizije Vile još uvijek u misli i snove baca
u školjke,ježince i alge tanke
želi da spava i sanja i sanja
snove slatke;
da sanja dvorac, neviđena mjesta još
nasmijane zrake podvodnoga sunca
usudi se i biti i sniti
sve do površine modre vrhunca.
Omotnica meka sunca
miljama ju gura u dubinu
dopušta i krijesnicama morskim ples
u snove mami
preko površine vode,o jes.
plov je jurnjavom nagnut na bok
natrag i naprijed, pa skok za skok
ko platno svodno
stvara smijeh
želi ostati duboko dolje
zauvijek.
na plaži ..voda, pijesak,žal
okružen njenim rukama raj
to znana je dobro njena putanja
lijepih je još mnoštvo
putovanja

nedjelja, 02.09.2012.

Za dah života

Petra ,drži se!

U ime prijatelja svojih bliskih ;Ivana i N. roditelja djevojčice Petre čiji put po klinikama ne prestaje; KBC za dječje bolesti -Split,KBC na Šalati-Zagreb,KBC „Sestara milosrdnica" u Vinogradskoj-Zagreb, te KBC za dječje bolesti u Klaićevoj-Zagreb.
Liječnici naprosto ne znaju o čemu se radi kako kaže mama N.,ponovno se spremajući na put ka Zagrebu.
Petra je izgubila svu kosu.Obitelj se lavovski bori da joj omogući kvalitetno liječenje i eventualnu terapiju,ali naprosto više nisu u stanju.
Stoga,molim vas tko želi,tko može,pomozimo,pokušajmo barem malo vratiti osmijeh njoj,njenoj sestrici koja ju puno voli i njenim roditeljima.

Vratimo osmijeh u Petrine oči barem proslijeđujući ovaj apel,hvala

Petra Levanić
Zagrebačka banka
6761-0214-0362-7518

Tekući račun; 3236849893

subota, 01.09.2012.

Plima...;-))

Ima jedan lik
moj mali,vjerni saputnik.
Jednom ću te sokole
ovjenčati slavom
makar to platila glavom.
Javio se meni dugo nisi,
di nestade ti bez glasa?
Jel se plavac to odmara,
ili spava ovog časa?
A ne mogu da se smirim,
dal to sjetu ti mi ćuutiš
i pomalo strah me hvata
možda se na mene ljutiš?
Da se nisi zaljubio?
Posto strikan,dal se zna,
pa za plimom odjedrio
da ti zbog nje oko sja?!;-))

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Na dlanu nosim ti rosu
poljupca kap po kap,
u moju dušu
ogoljenu,bosu
spustio si nit ne znajuć
Slap

/ gali /

"...i zato živiš u pjesmi i slici
svakoj
što izvire iz mene
i bivaš svjetlost
a ne samo igra
tek prolazne sjene
U nemiru nježnom
na način čudan
ne znajuć ni sam
dal pospan il budan....."

"Titraj svitanja" ;autor ; JERE

> Samoj sebi utočište budi
Ne prosuđuj,
Ne odlučuj,
oprost si ponudi
kao barka koju nosi uzavrelo more
i na valima vanjštine iscrtava bore
koje će bonaca uzdignute svijesti
mirnoćom svojom zauvijek zamesti
U dubinama će samo učenje cvasti
a duša će tvoja rasti i rasti
U nutrini tvojoj utočište čeka
odmor koji nudi od života rijeka
malena pećina tvoja mirna luka
uvijek kad osjetiš da zaglušuje te buka
kormilom svojim tad smjer odaberi
primiri, utihni,
sve misli saberi
i svjetlosnim sidrom
ostavi tišinu
biserom sa dna nagradi nutrinu.
Zahvali utočištu, Oceanu cijelom
mirno zaplovi pučinom bijelom.

/ Safiris /

Netko je jednom s razlogom rekao
kako je
stvaralački duh prirode
u usporedbi s ljudskim djelovanjem
poput Beethovenove simfonije u usporedbi
s cvičanjem miša i bio u pravu.

O daj,samo diši da dišem i ja

Navikla kiša da se javlja pred ponoć,
ugašeno nebo u dubokom snu,
ulice prazne s obje strane,
ptice zaspale,zrikavci bez glasa,
na uglu napušteni bar iluzija,
blijedo svjetlo odnekud sija,
na šanku čaša prelivena,
otiskom usana boje maka,
ko da ih sreća nije dotakla.

Hoću nazad u stvarnost,
neka nebo javom zatreperi,
oživi me u stihu svom,
kad me nema nek postojim.

Trebam više nego ikad,
jedan zagrljaj sunca,
trebam nešto neobično,
što nije obojeno snom i javom,
trebam jednu melodiju u plavom.

Oživi me samo da postojim,
možda sam više od jave htio,
tako mi ponekad zrak oduzimaš,
o daj samo diši da dišem i ja.

/ Autor M.MASSAL /

pečatnjaci moje duše:

franje, plonke, grdelini

All right reserved @ gali

U ovoj gužvi, ovoj stisci bez roda i bez odgajatelja, bila sam sama,
a moji vrisci, svi, nose pečat mojih želja.
I svakim stihom, i svakim zvukom,
dio sam svoje duše dala
i gađala sam lakim lukom
i gađala sam gdje sam znala i neznala.

Ako se mene pita
I po suncu i po kiši,
Kad zaspem i u javi,
Kad god se sjetiš - piši...

Ludo smo vrijeme prošli
Normativ za sreću je smijeh.
Makar ponekad počinili
I poneki namjerni grijeh.

Evo se godine nižu.
Nadam se da su pred nama.
Bez tebe ja sam život,
Zapravo živjela sama.

Krojači sudbine mi smo
Zvijezde sljedimo smjelo.
Noćas ću obući pogled,
Ti večernje odijelo.

Sad pročitaj svaku strofu
Prva slova što tvore!?
Oduvijek mislim da Ti si
Duboko plavo more...

autor; Sewen

Školjka

Skupljene su u njoj tajne
što ih šapću morske vlati
a u njene usne sjajne
sve ljepote mogu stati

Sve što živi u daljini
nepoznati neki život
sve što traje il' se čini
nekad lijepo, nekad krivo

Školjka mi priča, lijepo mi priča
školjka mi priča, tiho mi priča

Sva rođenja i sve smrti
ona nježno prima u se
stari svijet dok struja vrti
tajne joj ljepotu bruse

Primaknem li svome uhu
njenu tvrdu, rahlu koru
premda žedna i na suhu
o samoći ili o moru

Kad su glasni, kad nas plaše
razgovori pred oluju
ona sve to čudno paše
sve to njene uši čuju

I o brodu i o dragom
što ih skriše noći plave
što ih nekom hladnom snagom
vječno njišu morske trave

I u hladnom tom pejzažu
njen je sedef poput hrama
gdje se čudna svjetla slažu
a izbija samo tama

Njezin biser sja se dugom
i treperi poput rose
o životu vječnom, dugom
dok joj more plete kose.

/ T. Kesovija /