|
Otok, sjajno svijetleći otok stoji zauvijek, u moru sam
od stijena i pjeska, suhi potok,trava i škriljca, stabala lišen otok-malen
čestica u širokom plavom..moru. Posljednji od sveg kopna.Stanovnik na našem osamljenom otoku, posljednji, usamljeni čovjek?- od bogova on je tamo da..nikad ga ne napusti, ostane čitav život
svoj. Njegova kazna za zauvijek, da na vječno svjetlo pazi.
Svjetionik, visok i briljantan,bijel, na kraju svijeta što stoji štiteći od stijena brodove i mornare, da na njih ne bi bačen bio koji ipak, ništa ne dolazi i ništa ne odlazi, osim svjetlo plavog mora, o bože.
koje se proteže blizu i daleko,to je sve što naš čovjek vidjeti može.
Ipak, jednog dana, gore visoko na stijeni, ptica što se sručila i krik i Galeba bacio je pogled;-Zašto?- zapitao se najjače;-Bi li to mogao biti promatrač poslan?-
Prokletstvo poslano od bogova,koje sjedi i plače i bulji u njega -život koji su pljačkali svake godine dolazi bdijeti nad njim, stvorenje odozgora,ne prokletstvo, već podsjetnik na ženu koju je volio.
Oo, čežnjiva noć, pod zvijezdama...on bi ležao i piljio u nevjerici gore prema mjesecu i zvijezdama u sunčevoj umirućoj sumaglici.S vremena na vrijeme, orionovo svjetlo ispunilo bi našeg čovjeka radošću,unutar pojasa, on bi vidio svoju ljubav -prisjećajući se njenog glasa –
sa svjetlucanjem zvijezda iznad u srce mu je mir sišao dok god ona gleda na njega dolje zna da se s njom nikad nije ni razišao ,jedan dan dobar, drugi dan loš ,ludilo, vrućina, sunce vani na moru, on upire pogled prema kopnu još .Njegov dragi Gall.Litice bijele i zelena stabla ,galeba ples, on tiho jeca - zašto je tako daleko?
Očima punim suza trči prema moru riskirajući život, s valjanim razlogom,da bi bio u svom dvoru ,u moru dubokom i plavom,.vode su ga oprale ko dan.Probudi se. On vrišti, hladan u znoju.Gall je san.- takav je život na otoku,od muke i jada jedan dan dobar,drugi loš
a ponekim danima, čak i nada...svjetlo na kraju svijeta ,milje i milje žarko gori,
još pazi čovjek, na njegov zlatni sjaj, a u stalnoj bijedi ga dvori?
Već puno,puno godina on stoji i čeka povrh svjetla, sam gledajući dolje na svoj otok
što dom mu napraviše bogovi tam' -.čuvari na kraju svijeta.
Iako bijedom se umazao,sjećajući se te noći maleni se osmjeh ukazao
njegova žrtva nije bila tako velika,..inzistira on prema svijetu..ponovo bi zgriješio,
ponovo bi platio..za jedan trenutak sa djevojkom ...njena kosa, duga i crna je sjala,
tamna ljepota, njene oči krasne,maslinasta koža i topao zagrljaj uspomena na nju nikad ne gasne.
Bilo je to godinama ranije, sjeća se jasno života kojim su jednom živjeli znati.
Beskrajna ljubav i žudnja za životom,.što obećaše, jedno drugom dati.,ali jao, takva ljubav i smijeh također,bijaše kratka ko' dah škrti jedne mračne noći, njena duša bijaše poljubljena
od sjene smrti.,agoniju, kao nitko prije,pretrpješe naš čovjek koji pazi na svjetlo što žarko gori
na samoj zadnjoj zemlji. Ljutnja je bjesnila, i bijeda kao ništa ikada prije,proklinjao je bogove
i ljude i živo i iz rasparanog mu srca vrije. - A. božanstvo je osjetilo simpatiju
i dobacilo našem čovjeku svjetlo u samoći," svoju ženu možeš vidjeti ponovo. –
u jednoj jedinoj noći. -,ali promisli teško i dobro, mladiću ,visoka će cijena za to postati:
da paziš na svjetlo na kraju svijeta i tamo moraš ostati,daleko od ljudi i života
ti ćeš sam biti na malenom otočiću, sjajno svijetlećem otočiću i ljubav u sred mora kriti."
-Pazit ću na svjetlo, za još jednu noć sa ženom koju srce voli",-
vrisnuo je čovjek sa suznim očima,gore, božanstvu kojeg moli..i tako bijaše te noći
njegova se ljubavnica vratila u ruke njegove i u njihovu postelju,ona ga je pratila
u najdublju ljubav i požudu.U strast isprepleteni zaroniše duboku izgubljeni među svojim rukama plesali su u ljubavnom klupku. -. duga je noć ispunjena ljubavlju...oni su sa svijetom prestali.,
Probudio se u sjajnom svjetlu;njegova žena i život bijahu nestali.Na noge je skočio, u more je gledao ..i svjetionik na kamenu tam',cijena je plaćena i od sada on živi zauvijek sam.
..toliko godina je prošlo od tada,a niti duše vidio nije..ali njegova mila živi s njim još uvijek..u svakom snu kog snije..tužno je čuti kako je ljubav umrla mlada,znati to sam, netko je zajecao sada,
ali sjećanja mu u pamćenju stoje da ih ponovo živi kroz snove svoje.
|
