Na rubu noći ...
   |
15.04.2014., utorak
13.04.2014., nedjelja
08.04.2014., utorak
06.04.2014., nedjelja
Avantura
|
Kad je život avantura, ljubav postaje putovanje kojemu je užitak putna karta. Sex je tek jedan u nizu malenih koraka i pomaka kojima pokrećemo svijet. Sex ... Savršen spoj niza kemijskih procesa i fizičke aktivnosti spaja dvije osobe čak i kad su potpuno nespojive. Ma koliko kratak bio, taj niz prepletenih trenutaka, bljeskova traje cijelu vječnost. Čak i ako netko ne vjeruje u Boga pri vođenju ljubavi često ga zaziva ... a ja, filozof iz lijenosti ljubavnik iz uvjerenja i romantik od rođenja uvijek usamljen živim samo kad umirem s tobom u tebi za tebe a ja, uranjajući u putenu tjeskobu vlastite želje potpuno sebično od tebe tražim da uživaš samo za mene jednom ne misleći na mene usamljeno tamno mjesto mjesto koje liječi mjesto koje puni energijom života i onda kad energiju uzima iz mene čineći me velikim i malim okrutnim i nježnim sretnim i nesretnim dok me samo voliš osjećam pritisak nakon što me zavoliš najviše na svijetu pritisak nestaje ljepljive a klizave stjenke uzimaju me odguruju me daju mi pa mi nedaju da dišem gospodar sam a rob ti postajem daješ mi se a uzimaš me u tišini dok te ljubim dah tvoj stvara buku zaboravim disati jer sve što trebam uz mene leži tvoje nježne strasti udaraju me grubo a ja provodim godine u minutama bestežinskog stanja zaboravljam tijelo dolje negdje zabodeno u tvojoj ženstvenosti letio sam, sam, s tobom nigdje, svugdje I na pitanje može li biti intezivno kao prije mnogo godina, odgovor ne nalazim, jer voditi ljubav s tobom, svaki puta drugačije je i nezamislivo unaprijed, jer svaki puta umirem drugačije i oživljavam iznova ...  |
05.04.2014., subota
04.04.2014., petak
Na krilima mašte ...
|
Oni umrli tu su uz nas sve dok ih se sjećamo. Kako je netko lijepo rekao - oni će stvarno umrijeti tek kad umrem i ja. Po tome neki od nas umiru već za života nekoliko puta. Dok kilometri sporo izmiču pod kotačima, crnilo tame s vanjske strane ponekad prevlada i sa unutrašnje. Jedino društvo su mi moje misli i ponekad neke duše - čuvari i oni drugi što se opijaju energijom ... Ponekad me tako, anđeli čuvari posjednu na leđa vlastitoj mašti, odgurnu me u noć a ja zalutam u neki paralelni tunel naše svijesti i gledam oko sebe diveći se ljudskim snovima ... Pa ponekad sretnem neke drage umrle, zateknem ih u trenutku dok vam od vjeđa tjeraju one zlobne duše što vas ružnim snovima guše. Lebdimo dalje brzinom misli, moja mašta, ja i oni koji bi me trebali čuvati od sebe samog ... Gledam iz tame veliki žuti kamion kako gazi rub ceste, vozač drijema. Preplašim se, usmjeravam maštu prema stvarnosti, izlazim iz paralelnog tunela, vraćam se u veliki žuti kamion i smještam maštu na sjedalo pokraj sebe, trebat će mi ... I ne, nisam lud, samo noću dok vozim sjećam se svih onih dragih koji tijelom možda nisu više tu, a li žive u našim sjećanjima i ponekad nas čuvaju od sebe samih ... Mene ovako provedu vlastitom maštom i drže me budnim kroz dugu noć ...  |
