noć je, jedna od nevoljenih ...
 |
27.03.2014., četvrtak
24.03.2014., ponedjeljak
20.03.2014., četvrtak
16.03.2014., nedjelja
15.03.2014., subota
12.03.2014., srijeda
Šaka suza, vrića smija ...
|
Život je šaka suza i vrića smija ... istina, mnogo puta dokazano ... Hodamo, ili trčimo, ponekad posrćemo kroz život i stvaramo sjećanja, bez obzira ostavili što iza sebe ili ne ... Često se smijemo, tek ponekad plačemo i uvijek mislimo da zaslužujemo više, bolje, drugačije ... Sve ono što imamo, uzimamo zdravo za gotovo, a ono što nemamo ili ne zaslužujemo očajnički želimo ... Zanemarimo dar, poklonjen nam i prije rođenja i uporno pružamo ruke za onim što se ne može dohvatiti ... pokušavamo kročiti ispod duge ... I tako kroz život posrćemo, krivudamo, padamo i ustajemo se, bježimo od tuge noseći onu vriću smija, a u žepu stišćemo šaku suza ... Onda nas sustigne, dođe po svoje ... tuga uzme što je njeno i mi shvatimo da se vrića smija stalno troši i sve je manje smija u njoj, a ona šaka suza, stalna je i neprolazna, jer taman što zaboravimo na nju, ona nas ubode baš tamo di smo najosjetljiviji ... uzme nam ono čega imamo najmanje ... prijatelje, rodbinu ... I sustigne nas tako tuga, uzme što joj pripada a mi shvaćamo da starimo, sve nas je manje, ali ne prihvaćamo ... gledamo djecu svoju i po njima kao zaključujemo da nam vrime prolazi i ne vraća se, umjesto da gledamo na prijatelje ... I tako kroz život bježimo, srljamo i bauljamo, na leđima nosimo vriću smija, koja iako je sve praznija, nije lakša, u žepu stišćemo šaku punu suza i sve se češće vatamo za žep koji nikako ne postaje prazniji ... svakim izgubljenim prijateljem kao da je sve puniji ... i lažu da vrime lići, vrime samo ponekad pomaže nakratko zaboraviti kad smo zadnji puta vadili šaku suza iz žepa ... Adio Ivan Bačić-baćo i čuvaj se štrigi tamo gori ... |
09.03.2014., nedjelja
08.03.2014., subota
05.03.2014., srijeda
04.03.2014., utorak
posrtanje
|
I tako, hodam ja, posrćem po bespućima stihova i trudim se sklepati u glavi još "jednu u nizu, najdražih mi pjesama", kao da ih imam neznam koliko, uglavnom naglasak je na "posrćem" ... iako dao bih se okladiti da hodam ravno, savršeno po crti, žutoj uz rub ceste ... koji rub ? I tako ... posrćem ja po wannabe stihovima bez proze i rime ... Sapliću mi noge osjećaji i sjećanja, ali nedam se hodam ravno kao po zidu ... Osjećaji i sjećanja, klize, podno mojih sviježe namazanih cipela, a meni smiješno ... Smiješno, kako glupo osjećam se bez ikakvog razloga ... osim preko nekoliko piva, ako to je razlog da se može zvati ... I tako, uz stihove i filozofija se javlja, a ja nikad dokučiti ne mogu, zašto jednu pivu iz jednog odlaska u toalet izbaciti ne mogu, već bar tri mi treba ... čega ? odlazaka ili piva ... Neznam, ali tri mi puta treba barem ... I tako ... ponavljam filozofiju, ponavljam odlaske, (ne popravljam dolaske) i zanimljivo, nabrojao sam piva ... deset, odlazaka dvadeset, pa mi nikako nije jasno odakle onaj višak , jer malo pivo 0,33, jedan odlazak najmanje litra, zar ne bi netko mogao patentirati i prtofitirati na neki način na tome, ali za to pameti malo treba ... A ja ? ... Ja posrćem po bespućima stihova i wannabe prozama ... Ja, nesuđeni poeta, u strahu da ne ovlažim se, iznova žurim i proklinjem računicu čudnu gdje za samo jednu unešenu proizvedeš tri litre tekućine ... baj d vej .. laka vam noć jebivjetri, zaogrnite dah, laka vam noć mrzitelji, odjenite misao a i vama profesionalni pljuvači ... morpheus kad vas zagrli, smetati se nedajte plavo sanjajte lagano spavajte i znajte, negdje netko voli čak i one koji voljeti neznaju ... laka vam noć prijatelji |
