| prosinac, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
online
...out of space
...il' ravno iz glave...
Spock
- Captain, life is not a dream.
Spock
- Captain, life is not a dream.
...tu pa tamo
ONA JE...
ona je
jedna što putuje
jedna što zamišlja
misli da zna
ona je
skriva svoje tragove
boje vjerno pakuje
ostavlja za kraj
pogledi
neki tuđi nemirni
kradu njene uzdahe
vežu njen dan
ona je
miris ruže nestaje
voli samo sjećanje
voli samo san
__________
plivaj djevojko
jer tvoje vode
uvijek putuju
tamo gdje drugi ne vide
kristalne kapi
tvojih očiju
__________
ona je
jedna što putuje
jedna što zamišlja
misli da zna
ona je
skriva svoje tragove
boje vjerno pakuje
ostavlja za kraj
pogledi
neki tuđi nemirni
kradu njene uzdahe
vežu njen dan
ona je
miris ruže nestaje
voli samo sjećanje
voli samo san
__________
plivaj djevojko
jer tvoje vode
uvijek putuju
tamo gdje drugi ne vide
kristalne kapi
tvojih očiju
__________
…dalek put i nemirna staza dio su nemira svakodnevice… neka staništa su udaljena i netko ih nikad neće naći, proći će… neka su velika, neka lijepa, neka tužna, neka mirna, neka ljubljiva…aha… važno je svratiti, gibati se, hodati, tražiti, mirisati i gledati… jer negdje skriveno, pomalo nježno, ipak tvoje stanište stoji negdje uz put…
…svjetlost koja se poigrava… dal' osvjetljava put il' se poigrava… dolazi il' odlazi… sigurno pokazuje, budi i obećava… dal' će je svi vidjeti… one koji ostanu povest će drugi… i nitko neće ostati… 
…kip, otkriven nedavno pokazivao je znakove života… s čuđenjem obližnjih ljudi udisao je njihov zrak prepun mirisne svakodnevice… nije se micao, samo je disao… uzaludno su pokušavali izvući iz njega koju riječ, makar zvuk i dokučiti njegovu prošlost, a nisu ni znali da je njegovo vrijeme budućnost… nemoćno je gledao u plavetnilo neba pokušavajući potisnuti zvukove iz okoline… lagano je odlazio, svojim neprimjetnim koracima ostavljajući njihov zrak, njihov nemir i strast…
…iako me spopalo nedavno buđenje, zaustavih dah na nepoznatom licu, pokušavajući odgonetnuti istinu… uzalud i ponekad mirno shvatih da nemirno i mlado idu zajedno… sve je tako lijepo, a ipak zaustavih se na crnom i plavom gledajući… blag i iskreno nevin pogled otvarao je široku ravnicu neubranih sanja… gibanje kao izraz izlaska iz osobne svakodnevice, bar na trenutak… mašta koja u tom trenutku lebdi ne sputava i ne dodiruje nikog, a ipak otpuhuje znakove u nepoznatom smjeru i hvata se … ipak će netko naći tu skrivenu želju i dah nepoznata mu lica…
…razlika vremena i današnjeg dana ne postoji… sve se poklopilo, nebo i zemlja, dan i noć, puknuto staklo i zaboravljeni kaput… aha, zašto bi sve bilo objašnjeno, kad za nešto ne postoji objašnjenje… i tako nepregledna glazba prekriva pukotine sobe u sjeni svakodnevice… i stojim tako, a čini mi se da ležim jer ne vidim prst pred nosom i ne osjećam jastuk pod glavom… 
…kroz jutro prošetah, nimalo odmoran, brrr zima… posjetih ljude koji rade… i eto uhvatih zadnju ružu, a u njoj i malog putnika… tek kasnije sam ga vidio, motao se tu sigurno zbunjen kako vremenom, suncem, hladnoćom i ružom! kako sve to tu, odjednom i zajedno, zato je valjda bio tako brz… hm, prolazeći čujem ljudi pričaju o čokoladi?!? poslije od prijateljice saznah pravu istinu, aha… fino, moram odmah popuniti zalihu u špajzi… tako i ja postadoh brz… ah da ne samo brz… ne odgovaram za posljedice čokolade kod drugih ljudi!!!
...jutarnje izmoreno sunce nestalo je sa prvim naletim ozbiljnih tmina, čija je jedina svrha pokriti ga... da, ponekad je dovoljno gledati i slušati, upijati kao spužva s filterom, zaustavljati potrebno i puštati nepotrebno... problem je tu kad se filter zapuni, neprimjetno, tad količina riječi protječe nekontrolirano i eto nalaz postane slika ne toliko lijepa...
...početak večernjeg dana počinje zalogajem banane, slatke...