...jutarnje izmoreno sunce nestalo je sa prvim naletim ozbiljnih tmina, čija je jedina svrha pokriti ga... da, ponekad je dovoljno gledati i slušati, upijati kao spužva s filterom, zaustavljati potrebno i puštati nepotrebno... problem je tu kad se filter zapuni, neprimjetno, tad količina riječi protječe nekontrolirano i eto nalaz postane slika ne toliko lijepa...
- 00:20 -
…večernje sunce ponovno je zasjalo na trenutak, zaustavljajući nadolazeće vrijeme... prikazalo se u najljepšem sjaju, ostavljajući miris ugasle svijeće i plavog parfema… ponekad, ne gledajući vidim više, pogledom glasa, pogledom riječi koje dopiru sa svih strana čineći ovaj svijet pun, obasjan večernjim suncem…
Post je objavljen 10.12.2005. u 14:56 sati.