…iako me spopalo nedavno buđenje, zaustavih dah na nepoznatom licu, pokušavajući odgonetnuti istinu… uzalud i ponekad mirno shvatih da nemirno i mlado idu zajedno… sve je tako lijepo, a ipak zaustavih se na crnom i plavom gledajući… blag i iskreno nevin pogled otvarao je široku ravnicu neubranih sanja… gibanje kao izraz izlaska iz osobne svakodnevice, bar na trenutak… mašta koja u tom trenutku lebdi ne sputava i ne dodiruje nikog, a ipak otpuhuje znakove u nepoznatom smjeru i hvata se … ipak će netko naći tu skrivenu želju i dah nepoznata mu lica…
Post je objavljen 17.12.2005. u 01:58 sati.