Mravići https://blog.dnevnik.hr/mravici

utorak, 28.09.2010.

Naši igrokazi

Jež i medo i gljiva

MEDO Brundo:Kako si?
Jež:Dobro!
Jež:A kako si ti?
Medo:Nije mi baš dobro.
Jež:Što te boli?
Medo:Boli me glava.
Jež:Imam meda.Hoćeš li?
Medo:Može.
Medo:Hvala.

Leonora Zymi.



Prijatelji u šumi

Medo:Dobar dan ježiću!
Jež:I tebi medo!
Medo:Hoćemo zajedno u školu?
Jež:Može!
(MEDO I JEŽ SU STIGLI U ŠKOLU)
Medo:Gle nova učenica gljiva!
Jež:Svi joj se rugaju.
medo:Malo je stidljiva.
gljiva:Hoćete li mi biti prijatelji?
medo:Može!
jež:Svi smo prijatelji!

Magda Galić


Šumska škola

Jednog jutra Medo se probudio i sjetio se je škole. Otišao je pred kuću svoga prijatelja Ježa. Krenuli su i sreli Vjevericu. Pitala ih je kuda idu. Rekli su da idu u školu.i ona je krenula. Došli su u razred. Učitelj im je rekao:"Dobro jutro,sretan sam što ste došli."

Lara,Gabrijela,Andreas,Leonardo,Antonio.V















28.09.2010. u 15:08 • 0 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 27.09.2010.

Naše Priče

U šumi je bila škola. Medo Brundo i jež Bodljiko su išli zajedno u školu. Došli su u školu.Učitelj Gljiva ih je učio matematiku. Nastava je završila. Krenuli su su kući.Počela je kiša.Brzo su se sakrili ispod Gljive Muhare.Kiša je prestala. Sretno su došlii kući.Ručali su.Onda su se išli igrati.

Dominik,Karla,Andrija,Kristijan,Josip

Medo Žbunko je išao u školu.Sreo je Gljivu Maricu i ježa Marka. Medo je išao kroz šumu i stao na ježa Marka.Odjednom se ćuo vrisak:"Auuuuuuuu!" Medo je naišao na med i noga ga više nije boljela. Krenuli su u školu.

Bruno,Dorotea,Vilim,Krešimir,Nikola

27.09.2010. u 15:36 • 0 Komentara • Print • # • ^

petak, 24.09.2010.

Antonio Bošković

Ovaj tjedan je Antonio Bošković prijatelj tjedna.Ja sam sretna zbog tog.On je jako dobar.Rado pomaže.Ja sjedim s njim u grupi.On se voli igrati.Ima puno prijatelja.On je jedan od mojih najboljih prijatelja.Jako je marljiv.Dobro igra graničara,košarku i nogomet.Dobar je u učenju 11 bratova i sestri.Dobar je u tjelesnom.Jako se volim igrati s njim.Antonio je super prijatelj!wave


MAGDA GALIĆ

24.09.2010. u 11:50 • 0 Komentara • Print • # • ^

MOJ PRIJATELJ

Antonio ti je dobar prijatelj.Živi u gradu Požegi.Dobar je u nogometu.
Najbolji mi je prijatelj.Želim da i dalje budemo prijatelji.

24.09.2010. u 11:46 • 0 Komentara • Print • # • ^

MOJ PRIJATELJ

Antonio ima kratku smeđu kosu.Ima lijepo lice i oči.On je dobar u školi.Jako dobro trči.
Odličan je u graničaru.
Ja i Antonio smo dobri prijatelji.Nekad mu pomognem.Antonio je jako društven.
Škola mu je blizu.Kod Antonia mi se sviđa što nije mrzovoljan.
Antonio je jako dobar za prijatelja.Da su barem svi takvi.
sretan

24.09.2010. u 08:41 • 0 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 23.09.2010.

MOJ PRIJATELJ

Ovaj tjedan Antonio Bošković je prijatelj tjedna.On je dobar dječak.
Ima puno prijatelja.On je i moj prijatelj.On je dobar vjeran prijatelj i pomaže u nevolji.Daje posuđuje i pomaže drugima kad je potrebna pomoć.
On je među mojim najboljim prijateljima jer je marljiv i dobar.

Dorotea Dvoraček

23.09.2010. u 09:46 • 0 Komentara • Print • # • ^

utorak, 21.09.2010.

Filip i ja

Petak 17.9.2010.g.

Filip i ja smo se vratili iz škole.Išli smo igrati .Došli su nam gosti pa nas je mama zvala na večeru.Poslije večere smo išli igrati žmirke.Onda smo išli na spavanje.Igrali smo se na kompjuteru.Onda smo sjeli u kuhinju.Nismo mogli spavati.Uzeli smo hrčka pa smo se igrali dok Filip nije zaspao.

Subota 18.9.2010.g.

Filip i ja smo se probudili.Prvo smo išli doručkovati.Poslije smo se išli igrati.Odlično smo se zabavili vani. Bilo nam je puno i svi su se htjeli igrati s Filipom.Filip i ja bili jako sretni.Bilo nam je jako dobro.

Nedjelja 19.9.2010.g.

Ja i Filip smo bili u parku.Tamo smo se igrali.Bilo je puno djece. Onda smo išli kući na ručak.Putem smo sreli prijatelje.Vozili smo se na biciklu.S prijateljima smo se vratili kući.

Antonijo Bošković


21.09.2010. u 07:43 • 0 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 16.09.2010.

Prijatelji zauvjek

PRIJATELJI ZAUVIJEK


Jedan gradski miš je živio u kućnoj rupi. Zvao se Marko. On je bio jedan mali miš koji je ukućanima krao hranu.
Jedan dan se Marko uhvatio za ljepljivi papirić (klopku) koju je napravio tata. Na svu sreću pustili su ga .Marko je morao krenuti sam u jezovitu šumu. Išao je i išao dok nije sreo jednog drugog mišića koji je imao istu priču. On se previše najeo voća pa je bio pre debeo da bi ušao u rupu. Ljudi su ga istjerali van pa je nastavio put u šumu.
Marko ga je upitao: „Kako se zoveš?“ Mišić mu je rekao: „Triksi“
„Tako dakle, ti si Triksi“,odgovori Marko. I tako su nastavili put u šumu. Išli su i išli dok nisu naišli na dvije vjeverice koje su se svađale zbog žira koji je pao u vodu.
Prva vjeverica: „Zašto si ispustila žir u vodu?“
Druga vjeverica: „ Nisam, ti si!“
Prva:„Ne ti si!“
Druga: „Ne ti si!“
Počele su se udarati. Dva mišića su vidjela ribu, prekinuli su vjeverice i rekli: „Ona riba vam može vratiti žir!“ Pitali su ribu da im vrate žir. Riba im odgovori: „Mogu vam dati sto a možda dvjesto ili tristo žireva“,vjeverice su joj rekle: „Daj nam tisuću, da daj nam tisuću žirova!“Riba je krenula na svoj otok sa žirevima. Od kora palme je napravila veliku košaru pa ju je napunila žirovima. Došla je do vjeverica I dala im žirove. One su joj zahvalili i dale malo kruha. Miševi su ih pitali: „Kako se zovete?“
Prva je rekla: „Šišarka.“
Druga je rekla: „Mišarka.“
Svi su krenuli osim ribe. Išli su i išli preko brda i gora preko močvara i žbunja dok nisu stigli do ogromnih zidova grada Osijeka gdje nisu mogli proći jer je to grad, a ne mogu se samo tako pojaviti pred ljudima.
Vjeverica je predložila da idu preko borova, jabuka i šljiva ali su mišići rekli da se ne mogu popeti na stablo pa su trebali novi plan. Mišići su predložili da se provuku kroz gradske rupe, ali su vjeverice rekle da su one prevelike da bi se provlačili kroz rupe. Više nisu imali nikakvih planova.
Onda ih je pokupio zmaj. Letjeli su i letjeli dok nisu preletjeli grad. Kad su preletjeli grad zmaj ih je pustio na meku travu. Nastavili su putovanje. Naišli su na veliku provaliju. Oni su stajali jako blizu provaliji tako da se zemlja odronila pa su pali. Na svu sreću se Mišarka uhvatila za korijen trulog bora. Poslije nje se uhvatila Šišarka, pa Triksi i na kraju Marko. Nekako se Mišarka penjala korijen po korijen i tako su se popeli na vrh, ali su ostali na istoj strani. Na sreću, mravi su se pripremali izgraditi most. Gradili su i gradili dok nisu sagradili najbolji ikad osmišljen most, a sve to samo u petnaest minuta.
Prešli su most i nastavili su svoje putovanje. Tako su išli, išli i išli dok nisu naišli na jedan ogromni zid koji nikako nisu mogli prijeći. Iza tog zida bio je grad Animals (grad životinja). Vjeverice su pokušale otpiliti zubima zid i uspjelo im je. Ušli su u taj grad i našli su svi svoju rodbinu. Tako su ostali PRIJATELJI ZAUVIJEK.

Leonardo Marinović

16.09.2010. u 16:07 • 2 Komentara • Print • # • ^

ponedjeljak, 13.09.2010.

MRAVIĆI DOBILI NOVOG PREDSJEDNIKA RAZREDA

13.9.2010g, ponedjeljak

Danas su Mravići izabrali novog predsjednika razreda.Novi predsjednik je Mario Horvat.Izabrali smo i zamjenika predsjednika. To je Dino Gašparović.Onda smo birali predstavnika razreda za Vijeće učenika. To je Teo Kozarić.

13.09.2010. u 16:10 • 0 Komentara • Print • # • ^

četvrtak, 09.09.2010.

Pozdrav svima!

Nije nas bilo dugo zato što smo bili na praznicima.
Zato vas sve pozdravljamo!

09.09.2010. u 09:40 • 0 Komentara • Print • # • ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.