coming back to life... (6:19, Pink Floyd, The Division Bell, 1994)
Drago mi je da je HSS dobio novog predsjednika, vrijeme da se to dogodi je odavno prošlo i sjećam se još prethodnih parlamentarnih izbora u kojima je Tomčić postao predsjednik sabora što sam bio okarakterizirao kao mjesto na kojem može napraviti minimum štete uz maksimalnu produkciju koja mu očigledno godi. Tomčić je u politici destruktivan skoro pa kao i Budiša i krajnje je vrijeme da ga se makne. HSS je sada u zabavnoj poziciji jer je novi predsjednik dobri kompa sa Koprivničkim gradonačelnikom koji je pak jedan od najuspješnijih (a malo produciranih) SDPovaca. Vjerojatno sada postoji direktni neformalni link koji može razriješiti u kratkom roku puno toga. HSS je povijesno problematična stranka jer po svojim konzervativnim stavovima spadaju na žestoku desnicu, dok istovremeno zbog bezkompromisnog stava o seljaštvu (ne uvažavajući neminovnosti tržišta i okline u kojoj živimo) su lijeviji od ljevičara i onda se valjda kroz neku statističku obradu prozovu desnim centrom (jer su valjda više konzervativni nego ljevičari). Pred HSSom je sada dugi put oporavka, oni su svojevremeno bili treća straka u hrvata i to je objektivno pozicija koja im i pripada, a koju je nesposobno vodstvo na čelu s bivšim predsjednikom uspješno prokockalo. Iako je politika umijeće kompromisa, nadam se da će HSS u budućnosti biti puno principijelniji s kime i kakav kompromis donosi. Misao dana: What I'd like to know is what the heck the first guy who milked a cow was thinking. |