end of days...
|
Epilog III priče o MUPu i proširenim vikendima je taj da je danas na MUPu bila gužva za koju je punih 2,5 sati trebalo da se probijemo do šaltera i obavimo sve ono što smo savršeno mogli napraviti i u utorak. btw. u novinama, na televiziji pa čak i na radiju čuo sam 101 objašnjenje kako su produženi vikendi sjajna ideja, kako nitko ništa ne gubi time, kako je to vrhunski zapadni doseg, kako se ti dani ionako računaju kao godišnji, a neki lik na 101 je čak rekao kako je skupo paliti peći radi tog jednog dana???? (peći as in "visoke peći" - newflash, nema više peći u hrvata, barem ne onih koji rade tj. one koje stvaraju a ne uništavaju dodanu vrijednost) Fora je u tome da imate tvrtki koje si mogu dopustiti stajanje na jedan dan, a imate tvrtke koje to ne rade. Ako imate neku proizvodnju koja proizvodi za skladište onda je sva šansa da si možete organizirati produženi vikend. No ako prooizvodite po narudžbi ili na bilo koji način ovisite o svojim kupcima jer oni mogu pokucati na vrata, nazvati telefonom, faksirati ili emailati e tada na poslu jednostavno morate biti. Ako imate nekog od dobavljača o kojem ovisite a koji je odlučio da si može dopustiti produženi vikend, tada će njegov produženi vikend utjecati na vašu produktivnost i eto gubitka. Nadalje, produžili vi vikend ili ne dio ljudi će tražiti a vjerojatno i dobiti slobodni dan te će i ono malo proizvodnje ili čega već biti raspoređeno na manji broj ljudi i količina proizvedenoga ili kvaliteta usluge po definiciji pada, kupci odlaze nesretni i eto gubitka. Opća produktivnost naše države je toliko mizerno malena da smo mi vrlo daleko od toga da si možemo dozvoliti 13 praznika u godinu dana, produžene vikende kao uostalom i mnogobrojne druge pogodnosti koji postoje. Kada jednoga dana postignemo produktivnost bilo koje zapadne zemlje (daj bože amerike ili azije), e tada možemo krenuti raspravljati o vikendima, praznicima, radnim tjednima i slobodnim danima. U međuvremenu trebaju nam radni dani od 12 sati, šesterodnevni radni tjedni i uskršnji i božićni blagdani. Od (vjerojatno) danas možete na stranicama HNBa pročitati članak tj. intervju sa Rohatinskim gdje čovjek vrlo jednostavno objašnjava što se želi postići novim mjerama koje su nedavno donesene, a na koje su se svi okomili, te što je najbitnije od svega čovjek jasno kaže kako inozemni dug i dalje raste te kako je krajem travnja dostigao razinu na kojoj je trebao biti krajem godine. Kao što sam napisao ranije, inozemni dug sam po sebi i nije loš u ovisnosti od toga za što je upotrijebljen - osobito ako se koristi za investicije (bile one infrastrukturne ili u gospodarstvo). Taktika koju država trenutno koristi, a u nedostatku bilo kakve gospodarske politike (dobre ili loše, sasvim svejedno) samo je kontraproduktivna. Skoro pa da bi se moglo reći kako je interno zaduživanje bio predizborni trik kako bi se pokazali kakvi takvi rezultati iako je svakome imalo pametnome bilo jasno kako će se to vrlo brzo iskazati na drugoj strani što se i dogodilo. Postojeća vlada u 18 mjeseci svoje vladavine nije donijela niti jedan jedini zakon koji ima doticaja sa gospodarstvom tj. zakona koji će pomoći gospodarstvu. Jedini zakon koji jesu donijeli (a kojeg su kasnije ukinuli) je zakon o smanjenju PDVa - a i taj potez je bio očigledno političke prirode jer bi svatko tko se imalo razumije u porezni sustav znao da treba stimulirati domaću ekonomiju a ne uvoz, što se smanjenjem stope PDVa efikasno može napraviti. Toliko od mene, nemam namjeru neko vrijeme pisati o politici osim ako ne sretnem Gotovinu negdje na cesti. |
